Schuchhardt [šu'xart], Carl, njemački arheolog (Hannover, 6. VIII. 1859 – Arolsen, 7. XII. 1943). Studirao klasičnu filologiju i arheologiju u Leipzigu, Göttingenu i Heidelbergu. Kao stipendist 1886–87. sudjelovao je pri istraživanjima u Pergamu. Bio ravnatelj muzeja u Hannoveru i Prapovijesnog odjela Etnografskoga muzeja u Berlinu. Posebno se bavio istraživanjem srednjovjekovnih burgova. Iskapao je slavensko svetište u Arkoni na otoku Rügenu i gradište na Schlossbergu kraj Feldberga. Glavna djela: Rimski kaštel kraj Halterna (Das Römercastell bei Haltern, 1900), Stara Europa (Alteuropa, 1919), Arkona, Rethra, Vineta (1926), Prapovijest Njemačke (Vorgeschichte von Deutschland, 1928), Iskapanja na gradištu kraj Garza (Ausgrabungen auf dem Burgwalle von Garz, 1928).
