Schulze [šu'lcə], Wilhelm, njemački jezikoslovac, indoeuropeist (Burgsteinfurt, 15. XII. 1863 – Neubabelsberg, 16. I. 1935). Zauzimao se za povezivanje filologije i jezikoslovlja. Bavio se indoeuropskom povijesnom leksikologijom te grčkim, latinskim i toharskim. Predavao je na sveučilištima u Marburgu, Göttingenu i Berlinu. Bio je urednik Časopisa za poredbeno jezikoslovlje na području indoeuropskih jezika (Zeitschrift für vergleichende Sprachforschung auf dem Gebiet der indogermanischen Sprachen, 1902–34). Značajnija djela: Quaestiones epicae (1892), Graeca Latina (1901), O povijesti latinskih osobnih imena (Zur Geschichte der lateinischen Eigennamen, 1904), Toharska gramatika (Tocharische Grammatik, 1931., zajedno s E. Siegom i W. Sieglingom).
