Schütz (amer. izgovor [šʌc], njem. [šyc]), Alfred, američki filozof i sociolog austrijskog podrijetla (Beč, 13. IV. 1899 – New York, 20. V. 1959). Nakon emigracije u SAD, radio je kao profesor sociologije i filozofije u New Yorku (1943–59). Pokušao je povezati fenomenologiju E. Husserla s temeljnim sociološkim pojmovima M. Webera. U središtu je njegove teorije pojedinac kao osoba koja smisleno djeluje, pri čem okvirni uvjeti, koji se reflektiraju u njegovu djelovanju, upućuju na danosti postojećih društava. Razumijevao je sociologiju kao empirijsku društvenu znanost i bavio se posebno društvenim strukturama svakodnevnoga svijeta. To je sadržano u njegovu, jedinom za života objavljenom, djelu Smislena izgradnja društvenoga svijeta (Der sinnhafte Aufbau der sozialen Welt, 1932). Polazišta su Schützove analize socijalnoga djelovanja »prirodni stavovi«, tj. subjektivni procesi čovjekova tumačenja i davanja smisla u svom svakodnevnom svijetu. Fenomenološkom se metodom stvaraju teorijske konstrukcije o tipskim modelima ponašanja kako bi se otkrilo i protumačilo subjektivne intencije i stalno promjenljive sustave relevancije ljudi u njihovu svakodnevlju. Ostala značajnija djela: Problem relevancije (Das Problem der Relevanz, 1970), Sabrani članci (Gesammelte Aufsätze, I–III, 1971–72), Strukture životnoga svijeta (Die Strukturen der Lebenswelt, 1975), Teorija socijalnoga djelovanja: korespondencija (Zur Theorie sozialen Handelns: ein Briefwechsel, 1977), Teorija životnih oblika (Theorie der Lebensformen, 1981).
