scintilacijsko brojilo

scintilacijsko brojilo, detektor ionizirajućega zračenja; osniva se na scintilaciji kristala. Iako je scintilacijsko brojilo u svojem primitivnom obliku (zastor pokriven slojem cinkova sulfida) bilo odavno poznato pod imenom spintariskop, njegova široka upotreba i razvoj datiraju od 1947. Glavni dio brojila čine scintilacijski kristal i fotomultiplikator. Kad ionizirajuće zračenje prođe kroz kristal, ono u njem izazove scintilaciju. Intenzitet nastale svjetlosti razmjeran je energiji koju zračenje izgubi u kristalu. Svjetlost iz scintilacijskoga kristala fotoelektričnim efektom pobuđuje elektrone fotoosjetljive katode (aktivira fotomultiplikator). Nastali se električni impuls preko katodnoga sljedila i pojačala vodi u detektor ili analizator. Kao scintilacijski kristali najčešće se upotrebljavaju alkalijski halogenidi (jodidi cezija i natrija) aktivirani talijem. Danas su scintilacijska brojila potisnule druge vrste detektora, koji se uglavnom zasnivaju na poluvodičkim materijalima.

scintilacijsko brojilo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55064>.