Searle [sə:ɹl], John Rogers, američki filozof (Denver, Colorado, 31. VII. 1932). Od 1967. profesor na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu. Pokušavao razviti sveobuhvatnu teoriju jezika i uma. Slijedeći J. L. Austina, smatrao je da se govor sastoji od govornih činova, a svaki se od njih nalazi na različitoj razini općenitosti. Izgovaranje rečenice Searle je nazivao »propozicijskim činom«, no osim toga čovjek može obavljati i druge činove, npr. zapovijedanje, ispričavanje itd. Njih Searle naziva »ilokucijskim činima«. Veći dio ranih radova posvetio je objašnjavanju tih različitih vrsta činova i klasificiranju ilokucijskih činova. Budući da govorni čin predstavlja djelovanje, Searle je u svojim kasnijim radovima nastojao osvijetliti njihovu intencijsku strukturu, smještajući ju u područje biološkoga: um je posljedica biološke strukture mozga. Premda je bio naturalist, odbacivao je popularne redukcionističke teorije, a najviše se protivio razumijevanju uma kao računalnoga programa. Tvrdio je da se računalni programi temelje na sintaktičkoj terminologiji, te zbog toga ne mogu obuhvatiti semantičku dimenziju koja je u temelju mnogih mentalnih fenomena. Glavna djela: Govorni činovi (Speech Acts, 1969), Izražavanje i značenje (Expression and Meaning, 1979), Intencionalnost (Intentionality, 1983), Umovi, mozgovi i znanost (Minds, Brains and Science, 1984), Ponovno otkriće uma (The Rediscovery of the Mind, 1992), Svijest i jezik (Consciousness and Language, 2002).
