STRUKE:

seizmograf

ilustracija
SEIZMOGRAF – 1. fizikalno njihalo, 2. osovina, 3. smjer njihanja, 4. magnet, 5. indukcijski namotaj, 6. zrcalo, 7. izvor svjetlosti, 8. odbijena zraka, 9. leća, 10. kronograf s fotopapirom, 11. zapis

seizmograf (grč. σεισμός: potres + graf), mjerni instrument kojim se mjere i bilježe pomaci tla tijekom potresa. Glavni je dio seizmografa njihalo, koje služi kao osjetilo pomaka tla i koje zbog inercije nastoji održati stanje mirovanja za potresa, dok se kućište slobodno giba, te se bilježi razlika njihova međusobnoga položaja (→ seizmogram). Uređajem za mirenje prigušuju se slobodne oscilacije njihala. Mehaničke seizmografe naslijedili su elektromagnetski, kod kojih se njihalo sa zavojnicom giba u stalnom magnetnom polju kućišta te tako inducira električni napon a električni se signal pohranjuje na memorijsku jedinicu. Kako bi se na temelju seizmograma moglo potpuno rekonstruirati gibanje tla, seizmografi istodobno bilježe tri međusobno okomite komponente gibanja tla. (→ seizmometrija; seizmologija)

seizmograf. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55207>.