selište, kmetsko (latinski sessio colonicalis), seljački posjed koji je vlastelin davao kmetu na uživanje. Sastojalo se od unutarnjega ili kućnoga zemljišta (fundus intravillanus, sessio domalis), pod kojim se razumijevala kuća s dvorištem, gosp. zgradama i kućnim vrtom u samom selu, i od vanj. zemljišta ili pripadnosti (fundus extravillanus, s. appertinentiae), oranice i livada izvan sela. Površina intravillana za cijelo selište određena je urbarijalnim zakonom na 1 jutro (jugerum), a extravillana prema raspoloživosti i plodnosti tla, za različite županije različita, i to za oranice 12 do 40 jutara, a za livade 5 do 10 kosaca (falcastrum). Po broju kmetskih selišta, a ne po veličini površina, procjenjivala se vrijednost feud. posjeda. Selište je bilo osnovna mjera svih oblika feud. rente te osnovna jedinica na temelju koje je vlastelin ostvarivao svoja vlasnička prava nad zemljom i kmetovima.
