Senečić, Željko, hrvatski slikar, filmski scenograf i redatelj (Zagreb, 18. I. 1933 – Zagreb, 2. I. 2018). U Zagrebu diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti (M. Detoni) 1956. te scenografiju na Kazališnoj akademiji 1960. Bio je suradnik Majstorske radionice K. Hegedušića (1956–60). Pretežno tehnikom ulja na platnu ili staklu slikao lirske vizije gradova, osobito Zagreba, prizore iz cirkusa i likove klaunova (ciklusi Moj grad, 1988; Senečićeve vedute, 2003). Snažnim kontrastima tamnih i svijetlih boja te naglašenim crtežom postizao dramatičnost i ekspresivnost. Od 1963. djelovao kao filmski scenograf (jedan od najistaknutijih u Hrvatskoj); osobito se ističu njegove scenografije urbanih i artificijelnih interijera: Rondo (1966) i Ljubavna pisma s predumišljajem (1985) Z. Berkovića, Kiklop (1982) i Glembajevi (1988) A. Vrdoljaka. Režirao je nekoliko filmova: Pont Neuf (1997), Zavaravanje (1998), Dubrovački suton (1999). Ostali značajniji filmovi (kao scenograf): Prometej s otoka Viševice (1965) i Događaj (1969) V. Mimice, Breza (1967) A. Babaje, Četvrti suputnik (1967) B. Bauera, Imam 2 mame i 2 tate (1968), Tko pjeva zlo ne misli (1970), Ljubica (1978) i Vila Orhideja (1988) K. Golika, Kad čuješ zvona (1969) A. Vrdoljaka, Kuća (1975) B. Žižića. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1995).
