Serlio [sε'rlio], Sebastiano, talijanski graditelj i teoretičar arhitekture (Bologna, 6. IX. 1475 – Fontainebleau ili Lyon, 1554). U Rimu je bio učenik B. Peruzzija; u službi Mletačke Republike oko 1528. crtao antičke građevine i spomenike u Istri i Dalmaciji. Od 1541. dvorski graditelj Franje I. u Fontainebleauu. Pripisuje mu se dvorac u Ancy-le-Francu (dovršen oko 1550) i palača Grand Ferrare u Fontainebleauu (1544–46). Izdao više rasprava, od kojih je najvažnija Arhitektura (L’architettura, 1537–75) u 6 svezaka, od kojih je drugi svezak posvećen kazalištu i scenografiji. Nastavljajući se na Vitruvijeve opise, utvrdio je tri osnovna tipa scenske dekoracije za tragediju, komediju i pastoralu. Njegov sustav inscenacije prevladavao je u talijanskom kazalištu visoke renesanse, a graditeljskim i teorijskim djelima snažno je utjecao na razvoj francuske renesansne umjetnosti.
