Serrano y Domínguez [ser:a'no i domi'ŋgeϑ], Francisco, španjolski general i političar (otok León kraj Cádiza, 17. XII. 1810 – Madrid, 26. XI. 1885). God. 1822. stupio u vojnu službu. Kao liberal borio se na strani kraljice Izabele II. i njezine majke regentkinje Marije Kristine u Prvom karlističkom ili sedmogodišnjem ratu (1833–39). Nakon rata bio je, među ostalim, zastupnik u cortesu (1840–43), guverner Kube (1859–62), ministar vanjskih poslova (1862–63), predsjednik Senata (1865–67) te vođa Liberalne unije (od 1867). Bio je jedan od vođa prevrata u kojem je bila svrgnuta Izabela II. (1868), potom u nekoliko navrata predsjednik vlade (1868–69., 1871., 1872). Za Republike (1873–74) u emigraciji. Nakon vojnog udara ponovno je bio izabran za predsjednika vlade (1874), a iste su ga godine s toga položaja smijenili pristaše budućega španjolskoga kralja Alfonsa XII. Poslije je bio španjolski veleposlanik u Francuskoj (1883–84).
