Shahine [šahi'n], Youssef (Chahine, arap. Jūsuf Šāhīn [ša:hi:'n]), egipatski filmski redatelj (Aleksandrija, 25. I. 1926 – Kairo, 27. VII. 2008). Polazio engleski koledž u Aleksandriji, 1946–48. boravio u SAD-u, gdje je glumio u kazalištu. Po povratku u Egipat posvetio se filmu te je 1950. počeo režirati. Nakon nekoliko komercijalnih filmova, 1956. snimio je prvi egipatski film socijalno-kritičke tematike Tamne vode (Sirā‘ fi al-mīnā’, 1956). U sličnom je duhu i sljedeći, Glavni kolodvor (Bāb al-ḥadīd, 1958), koji ugođajem asocira na američki film-noir. Nakon povijesnog spektakla Saladin (Al-nāṣir Ṣalaḥ al-Dīn, 1963), međunarodnu pozornost privukao je povratkom socijalnokritičkim motivima u filmu Zemlja (Al-arḍ, 1969). Središnje je djelo njegova opusa Aleksandrija, zašto? (Iskandariyya līh?, 1978), o mladom egipatskom redatelju 1940-ih. Tim je filmom započeo autobiografski nadahnutu tetralogiju o svijetu filma, nastavljenu djelima Sjećanje (Ḥadduṯa miṣriyya, 1982), Aleksandrija, opet i zauvijek (Iskandariyya, kamān wa kamān, 1990) i Aleksandrija … New York (Iskandariyya … New York, 2004). Filmske je tematike i Tišina, snima se (Sukūt ḥanṣawwar, 2001), a zapaženi su mu bili i povijesni filmovi Adieu, Bonaparte (1984), o Napoleonovu pohodu u Egipat, i Sudbina (Al-Maṣīr, 1997), o političkim sukobima unutar islamske zajednice u dvanaestostoljetnoj Andaluziji.
