Sigebert de Gembloux [sižbɛ:'ʀ də žᾶblu'] (lat. Sigebertus Gemblacensis), benediktinski kroničar (kraj samostana Gembloux, Belgija, oko 1030 – samostan Gembloux, 5. X. 1112). Naobrazbu je stekao u benediktinskom samostanu Gembloux, gdje se potom zaredio. Poslije je bio učiteljem u samostanu sv. Vincenta u Metzu, a oko 1070. ponovno se vratio u Gembloux, gdje je živio do kraja života baveći se poučavanjem i književnim radom. Bio je pristaša cara Henrika IV. u sukobu za investituru s papom Grgurom VII. Tim je povodom napisao tri traktata (1103), kao potporu caru. Najpoznatije mu je djelo Svjetska kronika (Chronica universalis), koja obuhvaća zbivanja od 381. do 1111., a bila je uzor mnogim kasnijim djelima. Pisao je i biografije povijesnih ličnosti (o merovinškom kralju Sigebertu III., biskupu Metza Teodoru I., utemeljitelju samostana Gembloux Wicbertu), ranu povijest opatije Gembloux (do 1048) te katalog crkvenih pisaca i njihovih djela.
