struka(e):
Skerlić, Jovan
srpski književni povjesničar i kritičar
Rođen(a): Beograd, 20. VIII. 1877.
Umr(la)o: Beograd, 15. V. 1914.

Skerlić, Jovan, srpski književni povjesničar i kritičar (Beograd, 20. VIII. 1877Beograd, 15. V. 1914). Nakon gimnazijskoga školovanja diplomirao francusku književnost na Velikoj školi u Beogradu te studij nastavio u Lausannei, gdje je 1901. doktorirao temom o političkim aspektima pjesništva francuskoga romantizma. Isprva docent za francuski jezik i književnost na Sveučilištu u Beogradu, od 1905. do kraja života predavao je srpsku književnost i uređivao Srpski književni glasnik. Politički aktivan već kao student, isprva je bio član Srpske socijaldemokratske stranke, no 1905. postao je vođom lijevoga, republikanskoga krila Samostalne radikalne stranke. Od 1912. poslanik u Skupštini Srbije, gdje je promicao ideju jedinstvene jugoslavenske nacije. Kao književni kritičar slijedio je zasade ruske realističke kritike i francuskoga pozitivizma, zagovarao društveni utilitarizam književnosti te osobit značaj pridavao idejnomu sadržaju i društvenopovijesnom kontekstu djela. Bio je prvi srpski kritičar koji je pisao biografske kritičke portrete srpskih pisaca (J. Ignjatovića, S. Rankovića, L. Lazarevića, V. Ilića, S. Sremca). Znatno je pridonio proučavanju povijesti srpske književnosti XVIII. i XIX. stoljeća (studije Omladina i njena književnost, 1906; Srpska književnost u 18. veku, 1909; Svetozar Marković, 1910). Autor je sintetskih književnopovijesnih djela Istorijski pregled srpske štampe (1911) i Istorija nove srpske književnosti (1914).

Citiranje:

Skerlić, Jovan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/skerlic-jovan>.