skokovi u vodu, športska grana u kojoj natjecatelji nakon odraza s daske ili tornja za vrijeme leta izvode različite figure. Kao vještina poznata je od antičkog doba, a kao športska grana od kraja XIX. st. Na programu OI od 1904., europsko prvenstvo održava se od 1926., a svjetsko prvenstvo od 1973. Od 2000. na programu su OI sinkronizirani skokovi dvoje skakača s daske i tornja. Bazen za skokove ima dimenzije 21 m × 18 m, a dubinu najmanje 5 m. Dvije su natjecateljske discipline: skokovi s elastične daske visine 1 m i 3 m te s tornja visine 5 m; 7,5 m i 10 m. Skokovi u vodu izvode se u četiri faze: početni položaj, odraz, let kroz zrak i uranjanje u vodu. Skokovi se mogu izvoditi oko poprečne osi tijela, s okretajem ili bez njega, a oko uzdužne osi tijela izvode se vijci, od pola do tri vijka. Svaki skok ima određeni stupanj teškoće u izvedbi koji se naziva koeficijentom teškoće skoka. Raspon je koeficijenta teškoće od 1,1 do 3. Suci ocjenjuju zalet, odraz, tehniku, skladnost skoka, te ulazak u vodu. Svaki od pet odnosno sedam sudaca raspolaže s 10 bodova.
Plivački klub iz Zagreba organizirao je 1910. na Savi natjecanje u »umjetnom skakanju«, a prvo natjecanje za prvenstvo grada Splita bilo je održano 1913. Na Korani u Karlovcu izgrađen je 1930. drveni toranj za skokove. Na Šalati u Zagrebu je 1947. bio izgrađen drveni, a 1948. betonski toranj za skokove u vodu. Sekcija za skokove u vodu osnovana je u Zagrebu 1949. u Plivačkom klubu Naprijed, a od 1961. ta sekcija djeluje u okviru Plivačkoga kluba Medveščak. Dobrim se rezultatima isticalo i Jedinstvo iz Zadra. Hrvatski savez za skokove u vodu osnovan je 1971. u Splitu, a 1992. primljen je u članstvo Međunarodnoga plivačkog saveza (FINA).
