STRUKE:

Smerdel, Ton

Smerdel, Ton, hrvatski književnik (Silba, 21. IV. 1904Zagreb, 20. VIII. 1970). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, doktorirao tezom Aristotelova katarza. Radio kao gimnazijski profesor u Sinju, Bijeljini i Zagrebu te kao privatni docent za klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Skoplju, a nakon II. svjetskog rata kao urednik u Leksikografskom zavodu. Objavio je petnaest zbirki pretežito pejzažne i intimističko-ispovjedne lirike, na hrvatskom i latinskom jeziku (Iz moje korabljice, 1941; Drvorezi, 1942; Duša u plamenu, 1944; Urna SuđenicaUrna Parcarum, 1961; Mostovi što svijetle – Pontes lucentes, 1962; Epitaf, 1964; KantileneCantilenae, 1965; Blagi sunčani dlanoviPalmae solis almae, 1967; Moji psalmi, 1968; Dah čempresa – Flatus cupressorum, 1968; Porečki cvrčci i valovi – De cicadis et undis Parentinis, 1969., i dr.). Pisao je i eseje, kritike, feljtone i studije (Susreti s knjigama i piscima, I–II, 1943–44) te prevodio s latinskoga (G. J. Cezar), grčkoga (Pindar, Sapfa), talijanskoga (G. Leopardi) i novogrčkoga (N. Kazandzakis, J. Seferis).

Smerdel, Ton. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 10.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56770>.