Solovjov, Vladimir Sergejevič

ilustracija
SOLOVJOV, Vladimir Sergejevič

Solovjov (Solov’ëv) [səlav’o'f], Vladimir Sergejevič (Sergeevič), ruski filozof (Moskva, 28. I. 1853Uzkoje kraj Moskve, 13. VIII. 1900). Studirao u Moskvi, dvaput doktorirao filozofiju, bio profesor na sveučilištu u Sankt Peterburgu. U mladosti nihilist, potom u dodiru sa slavenofilima, prijateljevao s F. M. Dostojevskim, J. J. Strossmayerom i F. Račkim, 1896. prešao na katolicizam, a pred smrt se izmirio s Pravoslavnom crkvom. Na njega su utjecali L. N. Tolstoj i F. M. Dostojevski kao i filozofi njemačkoga idealizma (F. W. J. Schelling, G. W. F. Hegel). U svojoj teorijskoj filozofiji Solovjov je nastojao prevladati empirizam i skepticizam te, nadovezujući se na A. Augustina i R. Descartesa, pokušavao pokazati kako se teorijska filozofija mora zasnivati na potpuno sigurnoj spoznaji. Premda je u antropološkom smislu razvijao teoriju psih. subjekta i njegovih stanja, odbacio je svaki psihologizam, jer filozofija nije nikakva činjenična znanost, nego podliježe zakonima čistoga mišljenja i iz njega izvedenih oblika koji određuju njegov odnos prema mišljenomu i koji s druge strane samoj spoznaji daju intersubjektivno (ekumensko) značenje. Stoga se teorijska filozofija može uvjetno razumjeti i kao logika značenja, tj. kao logika čovjekova smislenog odnosa prema svijetu. Etika kao »higijena života« nije iznad logike i ontologije, nego samo pomaže duhu da u svojem traganju za istinom ne zapadne u kušnju zla, nego da uvijek bude spreman bezuvjetno se žrtvovati za Drugoga. Unatoč tomu, njegovo se cjelokupno mišljenje može označiti kao filozofija religije koja nastoji napraviti plodnu sintezu kršćanstva, grčke i idealističke filozofije. Idejom univerzalne teokracije Solovjov se predstavio kao teolog ekumenizma koji zagovara vrstu gnoze koja počiva na njegovoj metafizičkoj antropologiji. Glavna djela: Kriza zapadne filozofije (Krizis zapadnoj filosofii, 1875), Predavanja o bogočovječnosti (Čtenija o Bogočelovečestve, 1877–81), Kritika apstraktnih načela (Kritika otvlečënnyh načal, 1880), Povijest i budućnost teokracije (Istorija i buduščnost’ teokratii, 1887), Rusija i sveopća Crkva (La Russie et l’Église universelle, 1889), Smisao ljubavi (Smysl ljubvi, 1892–94), Opravdanje dobra (Opravdanie dobra, 1898), Platonova životna drama (Žiznennaja drama Platona, 1898), Tri razgovora (1900).

Solovjov, Vladimir Sergejevič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57098>.