Sorrento [sor:ɛ'nto], grad, luka i morsko kupalište na južnoj obali Napuljskoga zaljeva, u Kampaniji, južna Italija; 15 600 st. (2021). Leži na sjevernoj obali istoimenoga poluotoka, na strmim vapnenačkim liticama koje se izdižu do 50 m iznad mora. Poznat po uzgoju agruma u okolici. Katedrala (XI. st., barokizirana u XVI. st., s neogotičkim pročeljem iz 1924), mnogobrojne vile s početka XX. st. (Villa Silvana, Villa Fiorentino, Villa Tritone). Gospodarstvo se temelji na cjelogodišnjem turizmu i prehrambenoj industriji (proizvodnja likera od limuna); do polovice XX. st. brodograđevno središte (izradba drvenih brodica). Trajektne i brodske veze s Napuljem i Positanom te otocima Caprijem i Ischijom. Rodni je grad pjesnika Torquata Tassa.
Vjerojatno su ga u VI. st. pr. Kr. osnovali Grci, od početka V. st. pr. Kr. bio je pod Samnićanima, a Rimljani su ga zauzeli početkom III. st. pr. Kr. te je u I. st. pr. Kr. dobio status municipija (Surrentum). Nakon prestanka rimske vlasti, u VII. st. nastalo je na poluotoku vojvodstvo (kojemu je grad bio sjedište) kao vazal Napuljskoga Vojvodstva. Nakon kraćega razdoblja samostalnosti (1027–40), Sorrento je došao pod suverenitet Kneževine Salerno, a 1078. osvojili su ga Normani koji su 1137. vojvodstvo s gradom i formalno pripojili Sicilskom Kraljevstvu.
