Spadina, Stjepan (Stjepan N., zvan Spadina), skladatelj, violinist i kapelnik vjerojatno hrvatskog podrijetla (djelovao sredinom XVIII. st.). Jedini podatci o njegovu životu potječu s naslovnih stranica njegovih skladbi, iz kojih se razaznaje da je bio dalmatinski plemić i djelovao kao violinist i glazbeni ravnatelj orkestra biskupa Wojciecha Stanisława Leskoga, velikoga senatora Poljske, na njegovu dvoru u Chełmnu. Navodno je bio Tartinijev učenik u Padovi. Tri jedina poznata Spadinina opusa zbirke su tiskane sredinom XVIII. stoljeća: Šest sonata za violinu i bas, op. 3 (Pariz; iz te je zbirke objavljena jedna sonata [1798] i capriccio [1801] u Parizu u zborniku violinističke literature J.-B. Cartiera), Šest sonata za dvije violine, op. 6 (Amsterdam), i Dvanaest talijanskih menueta za dvije violine i bas (bez oznake opusa, London). Spadina se nadovezao na nastojanja sjevernotalijanske škole u gustoj ornamentaciji i galantnoj artikulaciji melodijske linije. Na zasadama kasnobaroknih vrsta, u svojim djelima naznačio je rudimente sonatne forme, karakteristične za njegovo doba.
