STRUKE:

Srijem

Srijem (srp. Srem, madž. Szerém), povijesno-geografska pokrajina u istočnoj Hrvatskoj i jugozapadnoj Vojvodini (Srbija); obuhvaća oko 6814 km², od čega 2454 km² u Hrvatskoj (Vukovarsko-srijemska županija) i 4360 km² u Srbiji (uglavnom Sremski okrug). U Srijemu živi 491 799 st. (2011); 179 521 st. (2011) u hrvatskom dijelu i 312 278 st. (2011) u srpskom dijelu. Prostire se između Dunava na sjeveru i istoku, Save (do utoka u Dunav) na jugu te gornjeg toka Bosuta i zapadnih granica Vukovarsko srijemske županije na zapadu. Sastoji se od valovite savske aluvijalne ravnice, pleistocenskih prapornih ravnjaka na desnoj obali Dunava i Fruške gore (Crveni čot, 538 m). Klima je umjereno kontinentalna; srednja je ljetna (srpanj) temperatura 22 ºC, srednja zimska (siječanj) –1 ºC. Karakteristična je mala količina oborina (600 do 700 mm). Rijeke pripadaju porječju Dunava (Vuka i dr.) i Save (Bosut, Kudoš i dr.). Južni dio Srijema, osobito oko Kupinova i Obreža (Obedska bara), močvarno je područje. Srijem je poljoprivredno područje (žitarice, industrijske bilje, stočarstvo); na Fruškoj gori rašireno je vinogradarstvo. U okolici Vukovara i Vinkovaca nalaze se ležišta nafte i prirodnoga plina. Prehrambena, tekstilna, metalna, farmaceutska, drvna, kožarska, keramička proizvodnja. Srijemom prolaze željezničke pruge Vinkovci–Brčko (BiH) i Vinkovci–Srijemska Mitrovica, te autocesta Zagreb–Beograd, a istočnim dijelom željeznička pruga i cesta Beograd–Novi Sad. Znatan je robni promet Savom i Dunavom. Važniji gradovi: Vinkovci, Vukovar, Županja, Ilok (Hrvatska) te Zemun, Srijemska Mitrovica, Srijemski Karlovci, Ruma, Stara Pazova i Šid (Srbija). – Naseljenost toga područja od najranijega doba potvrđuju mnogobrojni ostatci neolitičkih (starčevačka, vinčanska, sopotska) i eneolitičkih (lasinjska, badenska, kostolačka, vučedolska) kultura. U mlađem željeznom dobu onamo su se doselili Kelti, a potkraj I. st. pr. Kr. to su područje zauzeli Rimljani. Od tada se uz Dunav prostirao rimski limes, s najvažnijom srijemskom utvrdom Cuccium (Ilok). U upravnoj podjeli Carstva Srijem je isprva pripadao provinciji Donjoj Panoniji, a kao najvažnija naselja isticali su se Sirmium (Srijemska Mitrovica), koje je u doba vladavine Flavijevaca (I. st.) dobilo status kolonije, te Cibalae (Vinkovci), koje je status kolonije steklo za vladavine cara Karakale (II–III. st.). Pošto je car Dioklecijan, novom upravnom reformom Rimskoga Carstva, podijelio Panoniju na četiri provincije (297. god.), Srijem je pripao provinciji Pannonia Sirmiensis, sa sjedištem u Sirmiju. Pojavom kršćanstva na tom području, Sirmij je postao središtem širenja kršćanstva, a nakon Milanskog edikta (313. god.) nadbiskupskim sjedištem. Godine 314. nedaleko od naselja Cibalae car Konstantin I. Veliki pobijedio je cara Licinija i tako postao jedinim vladarom Rimskoga Carstva. U rimsko doba razvilo se na tom području gospodarstvo, isušivale su se močvare te se počela uzgajati vinova loza. Slabljenjem Zapadnorimskoga Carstva u V. st. na području Srijema izmijenila se vlast Vizigota (razorili Cibalae), Huna (441–453), Ostrogota i Gepida (473–504). Potom je potpao pod vlast Bizanta, a 527. god. car Justinijan I. Veliki darovao je Cibalae benediktincima. Avari su 582. god. osvojili Sirmij, čime su zaposjeli cijeli Srijem, kojim su vladali sve do propasti avarske države 796. godine. Nakon toga Srijem je postao pograničnim područjem Franačkoga Carstva. Vjerojatno je ondje u IX. st. vladao Ljudevit Posavski kao franački vazal. Godine 882–927. bio je pod bugarskom vlašću, a nakon smrti bugarskog cara Simeona (927) osvojila ga je ugarska vojska. Od kraja X. do druge polovice XI. st. ondje su se izmijenile ugarska i bizantska vlast, a 1180. zauzeo ga je hrvatsko-ugarski kralj Bela III. U srednjem vijeku područje Srijema obuhvaćala je Srijemska (comitatus Sirmiensis) te Vukovska županija (comitatus de Wlko) sa sjedištem u Vukovaru, koji je 1231. dobio status slobodnoga kraljevskoga grada. Ondje je u srednjem vijeku posjede imalo više velikaških obitelji (Kont, Iločki, Gorjanski, Horvat, Morović, Gereb), a pojedini su crkveni redovi podignuli svoje samostane (benediktinci u Nuštru, franjevci u Iloku). Pošto je 1521. osmanska vojska osvojila Beograd, ubrzo je 1526. zauzela i Srijem, koji se za osmanske vladavine nalazio u sastavu Srijemskoga sandžaka, odnosno Budimskog ejaleta. Pobjedom kršćanske vojske nad Osmanlijama kraj Slankamena 1691. bio je oslobođen veći dio Srijema, a mirom u Srijemskim Karlovcima bila je određena 1699. godine granica između Habsburške Monarhije i Osmanskoga Carstva, koja je prolazila tim područjem. Prilikom uređenja komorske uprave u Slavoniji, 1697. srijemsko je vojvodstvo (ducatus Sirmii) bilo prodano rimskom knezu Liviju Odescalchiju, nećaku pape Inocenta XI. Nakon pobjede kršćanske vojske kraj Beograda (1717) i zaključenja Požarevačkoga mira (1718) bio je oslobođen preostali dio Srijema. Reformom Vojne krajine 1745. god. dio toga područja bio je uključen u vojnokrajiški sustav te je ondje bilo osnovano nekoliko vojnih komunitetâ (Zemun, Srijemski Karlovci, Srijemska Mitrovica), a obnovom županijskog uređenja 1745. osnovane su Virovitička, Požeška te Srijemska županija (sa sjedištem u Vukovaru) podređene vlasti hrvatskoga bana. Razvojačenjem (1873) i ukidanjem Vojne krajine (1881) Srijemskoj županiji bilo je pripojeno područje 66. (brodske) i 68. (petrovaradinske) pukovnije te je bila uspostavljena jedinstvena civilna Srijemska županija. Za razvoj toga područja od osobite je važnosti bila gradnja dionice željezničke pruge Vinkovci–Srijemska Mitrovica (1891), kojom je dovršena pruga Zagreb–Zemun. Stvaranjem Kraljevine SHS (1918) i uvođenjem Vidovdanskog ustava (1921) bila je ukinuta Srijemska županija, a osnovana Srijemska oblast. Upravnim preustrojem Kraljevine Jugoslavije Srijem je podijeljen između Drinske i Dunavske banovine, a 1931. većim je dijelom ušao u sastav Dunavske banovine. Za II. svjetskog rata bio je u sastavu NDH (1941) te je zajedno s dijelovima istočne Slavonije uglavnom postao dijelom Velike župe Vuke sa sjedištem u Vukovaru. Nakon zauzeća Beograda u listopadu 1944., na tom je području bila uspostavljena nova, Srijemska fronta. Do svibnja 1945. jedinice Jugoslavenske armije zaposjele su cijelo područje Srijema. Razgraničenjem toga područja nakon II. svjetskog rata veći njegov dio pripao je Autonomnoj pokrajini Vojvodini, odnosno SR Srbiji. Za Domovinskoga rata veći dio zapadnoga Srijema okupirali su 1991. srpski pobunjenici i dijelovi JNA, nesrpsko stanovništvo bilo je protjerano, a bili su počinjeni mnogobrojni ratni zločini. Jedan od najvećih zločina pripadnici srpskih postrojba počinili su nakon zauzeća grada Vukovara, kada su na farmi Ovčari izvršili pokolj nad ranjenicima iz vukovarske bolnice i zarobljenim vukovarskim braniteljima. Hrvatski dio Srijema vraćen je pod upravu Hrvatske početkom mirne reintegracije 1997. godine. Tijekom 1990-ih zbog političkih i drugih pritisaka velika su iseljavanja Hrvata iz istočnoga Srijema.

Srijem. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57628>.