Stacije, Publije Papinije (latinski Publius Papinius Statius [pu:'bli·us papi:'ni·us sta:'ti·us]), rimski pjesnik (Napulj, oko 40 – Napulj, oko 96). Školovao se u rodnome gradu i zarana se istaknuo sposobnošću pjesničkog improviziranja. U Rimu se, na glasu zbog lakoće skladanja stihova, kretao u bogatim i dvorskim krugovima, o čem svjedoči i njegovo udvorno laskanje caru Domicijanu. Njemu je posvetio i svoje glavno djelo, mitološki ep Tebaida (Thebais) u 12 knjiga, o borbi Edipovih sinova Eteokla i Polinika za vlast u Tebi. Uz nedovršene epove Ahileida (Achilleis), o odgoju Ahilejevu, njegovu skrivanju na otoku Skiru, gdje ga nalazi Odisej i odvodi pod Troju, te Germanski rat (De bello Germanico), njegove su pjesničke sposobnosti najbolje vidljive u zbirci Šume (Silvae – tj. u značenju raznovrsna građa, improvizirane pjesme). Zbirka u 5 knjiga sadrži 32 pjesme o različitim prigodama (rođendani, vjenčanja, putovanja; opisi prirode, umjetničkih predmeta i sl.). Uz pjesnički talent i živu fantaziju Stacije pokazuje i sklonost pjesničkim šablonama, tipičnu za pjesnike propasti rimskoga društva. Cijenili su ga i oponašali suvremenici i pjesnici srednjega vijeka.
