struka(e): makedonska književnost
Starova, Luan
makedonski književnik
Rođen(a): Pogradec, makedonski Podgradec, Albanija, 14. VIII. 1941.
Umr(la)o: Skoplje, 24. II. 2022.

Starova [sta'~], Luan, makedonski književnik (Pogradec, makedonski Podgradec, Albanija, 14. VIII. 1941Skoplje, 24. II. 2022). Albanskoga podrijetla; školovao se na makedonskom jeziku, diplomirao francuski jezik i književnost i povijest umjetnosti na Filološkome fakultetu u Skoplju (1967), magistrirao (1973) i doktorirao iz područja književne romanistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1977). Usavršivao se i na Sorbonnei (1972–73., 1975). Radio kao novinar i urednik albanskoga programa na Radioteleviziji Skoplje, od polovice 1970-ih profesor na skopskom Filološkome fakultetu. U diplomatskoj službi 1985–98., bio veleposlanik SFRJ (Tunis, Palestina) te makedonski veleposlanik (Francuska, Španjolska, Portugal, UNESCO). Pisao na makedonskom, albanskom i francuskom jeziku. Uz eseje i znanstvene rasprave (RelacijeRelacii, o balkanskoj književnosti, 1980; Kontinuiteti, o makedonskoj književnosti u europskom kontekstu, 1988; studije o Guillaumeu Apollinaireu, Anatoleu Franceu, Andréu Gideu, Albertu Camusu), najpriznatiji je kao prozaik: romani i pripovijetke objavljeni 1990-ih i na početku 2000-ih čine tzv. »balkansku sagu«, ciklički i s autoreferencijalnoga gledišta ispripovijedan niz opsežnih romana o obiteljskim, nerijetko prisilnim, seobama Balkanom te o očuvanju osobnoga, nacionalnoga i kozmopolitskoga humanističkoga svjetonazora i graničnoga albansko-makedonskoga identiteta u razdobljima obilježenima pritiskom totalitarizama, otomanskoga, nacističkoga te staljinističkoga (Očeve knjigeTatkovite knigi, 1992; Vrijeme kozaVreme na kozite, 1993; Ateistički muzej, 1997; Put jeguljaPatot na jagulite, 2000; Utvrda od pepelaTvrdina od pepel, 2002; Balkanski žrtveni jaracBalkanski žrtven jarec, 2003). Djela mu odlikuje istančano i razvedeno fabuliranje s elementima lirske kontemplativnosti, ironije i humora te humaniziranje mitova s pomoću intertekstualnosti i resimbolizacije. Noviji su mu romani prevedeni na hrvatski (Ervehe, 2017; Generalova ljubav, 2018; Vrijeme koza i Povratak koza, 2019). Redoviti član Makedonske akademije znanosti i umjetnosti (od 2003).

Citiranje:

Starova, Luan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/starova-luan>.