Steiner [štại'nəɹ], Rudolf, austrijski ezoterični filozof (Donji Kraljevec kraj Čakovca, 27. II. 1861 – Dornach kraj Basela, Švicarska, 30. III. 1925). Studirao matematiku, prirodne znanosti i filozofiju u Beču i Rostocku. U početku privatni učitelj, 1890–97. suradnik Goethe-Schillerova arhiva u Weimaru. Od 1897. živio u Berlinu, gdje je držao mnoga predavanja. Od 1902. tajnik Teozofskoga društva. Nezadovoljan isključivom prisutnošću hinduističkih naučavanja u teozofiji, počeo je tragati za vlastitim oblikom duhovne znanosti koja će uključivati i kršćanski ezoterizam te je 1913. napustio Teozofsko društvo i utemeljio Antropozofsko društvo (→ antropozofija). Antropozofska načela proširio je i na estetiku (euritmija), ekologiju (prirodna prehrana), arhitekturu i pedagogiju. Utemeljitelj je glasovite Waldorfske škole. Glavna djela: Teozofija (Theosophie, 1904), Odgoj djeteta s gledišta duhovne znanosti (Die Erziehung des Kindes vom Gesichtspunkte der Geisteswissenschaft, 1907), Nacrt okultne znanosti (Die Geheimwissenschaft im Umriss, 1910), O zagonetki čovjeka (Vom Menschenrätsel, 1916), O zagonetki duše (Von Seelenrätseln, 1917), Moj život (Mein Lebensgang, 1925).
