Stjepan I. Arpadović

Stjepan I. Arpadović (zvan Sveti, madžarski Szent István), prvi ugarski kralj, vladao od 997 (?, oko 975?, 1038). Sin Geze I. God. 985. prihvatio je kršćanstvo. Za njegove vladavine, papa Silvestar II. utemeljio je nadbiskupiju u Ostrogonu (oko 1000. god.), izravno podvrgnutu papinskoj vlasti. Isti papa okrunio ga je 1001. za kralja Ugarske dodijelivši mu naslov »apostolski kralj«. Ženidbenim vezama povezao se sa susjednim moćnim vladarskim obiteljima; oženio se Gizelom, sestrom njemačko-rimskog cara Henrika II. Svetoga, a njegova se sestra udala za člana mletačke obitelji Orseolo. Po nekim mišljenjima, za njegove su vladavine Arpadovići oduzeli dio hrvatskog teritorija i u tadašnjoj Slavoniji organizirali dukat ili banat. U Ugarskoj je širenje kršćanstva izazvalo bune plemenskih starješina koje je Stjepan ugušio tek 1028. Uspješno je ratovao s njemačko-rimskim carem Konradom II. Salijcem i sačuvao samostalnost svoje zemlje (1030), a pritom je vjerojatno dobio podršku hrvatskog kralja Krešimira III. Proveo je organizaciju državne vlasti po teritorijalnom načelu (županije), utemeljio feudalnu državu patrimonijalnoga tipa, te u savezu s Katoličkom crkvom učvrstio svoju vlast.

Stjepan I. Arpadović. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58164>.