Stojević, Milorad

Stojević, Milorad, hrvatski književnik i književni povjesničar (Bribir kraj Novoga, 15. III. 1948). Diplomirao jugoslavistiku 1973. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1986. radom Čakavsko pjesništvo dvadesetog stoljeća. Radio je kao profesionalni književnik, lektor i novinar. Redoviti je profesor suvremene hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Piše pjesme, prozu, drame, književne kritike i eseje. Njegovo pjesništvo pripada praksi semantičkoga konkretizma, tj. naraštaju pjesnika gramatološkog obrata koji su se afirmirali 1970-ih, eksperimentirajući jezičnim, žanrovskim, stilskim i strukturalnim aspektima teksta. Prve su mu pjesničke zbirke u znaku krugovaške poetike, pa ih obilježavaju egzistencijalno-fenomenologijski gnoseologizmi, ili pak u znaku razlogovske poetike, s egzistencijalno-filozofsko-hermetičkim ontologizmima (Iza šćita, 1971; Liçce, 1974). U sljedećim zbirkama napušta egzistencijalne i fenomenologijske motive, više ne propituje metafizičku utemeljenost svijeta (Litvanski erotski srp, 1974; Viseći vrtovi, 1979), a potom njeguje sonetnu formu (Rime amorose, 1984; Firentinski poljubac, 1990; Perivoj od slova, 1996). Ishodištima povijesnog avangardizma i hermetizma vratio se zbirkom Korzo (1999), Ponterosso (2000) okuplja pjesme nastale 1971–99., a u Klondi (2003) još je jednom dokazao svoj ludizam, sposobnost persiflaže i višestruku metaforičnost jezika. Stojevićev prozni rukopis obilježen je hermetičnošću i erudicijom; u romanima (Primeri vežbanja ludila, 1981; Orgije za Madonu, 1986; Balade o Josipu, 1997; Tatarski zajutrak, 2002; Krucifiks, 2004; Krv i poljupci, 2004) iskazuje jaku sklonost eksperimentu, jezičnomu ludizmu i avangardnim postupcima. Sastavio je antologiju Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća (1987).

Stojević, Milorad. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58215>.