Stroheim [strọu'haim], Erich von, američki filmski redatelj i glumac austrijskoga podrijetla (Beč, 22. IX. 1885 – Pariz, 12. V. 1957). Iz obitelji srednje klase. Nakon vojne službe otišao u SAD 1909. U Hollywoodu od 1914. Predstavljajući se kao aristokrat postao je glumac i vojni savjetnik te asistent režije u ekipi D. W. Griffitha da bi 1919. započeo redateljsku karijeru (u većini je svojih filmova i glumio). Prvo je snimio tri melodrame s radnjom u europskim mondenim sredinama, o naivnim Amerikankama, nezadovoljnima u braku, koje se prepuštaju strasti sa šarmantnim i dekadentnim europskim zavodnicima: Slijepi muževi (Blind Husbands, 1919), Đavolji otpirač (The Devil’s Pass Key, 1920) i Lakoumne supruge (Foolish Wives, 1922). Sklonost realizmu, razvidna u postupnom razvijanju radnje i detaljnim rekonstrukcijama ambijenata u ta tri filma, došla je do vrhunca u naturalistički koncipiranoj Pohlepi (Greed, 1924). To je za onodobnu hollywoodsku kinematografiju vrlo osebujno djelo – većinom snimano na lokacijama, s likovima iz niže klase opsjednutima novcem i ljubomorom te prožeto ugođajem društvene nesigurnosti i vrlo pesimistično prema ideji tzv. američkog sna. Producenti su film znatno skratili (s približno devet na manje od tri sata) te je Stroheim prihvatio komercijalni projekt, adaptaciju operete F. Lehára Vesela udovica (The Merry Widow, 1925). Uslijedio je povratak osobnim preokupacijama: Svadbena koračnica (The Wedding March, 1928), o ljubavi osiromašena plemića i pučanke te sukobu ljubavi i materijalnog interesa, sadrži i za Stroheima nekarakteristične lirske prizore. Taj je film doveo do novih sukoba s producentima pa je i on bio skraćen. Stroheim je nakon njega režirao još samo dva, nedovršena filma: Kraljicu Kelly (Queen Kelly, 1928), ponovno karakteristične erotski i moralno provokativne fabule (princ zavodi samostansku štićenicu), te svoj prvi zvučni film Niz Broadway (Walking Down Broadway, 1932). Potom se posvetio isključivo glumi, 1936–39. u Francuskoj; najuspjelijima se smatraju uloge aristokratskoga njem. časnika u Velikoj iluziji (La Grande illusion, 1937) J. Renoira i zaboravljenoga redatelja nijemoga filma u Bulevaru sumraka (Sunset Blvd., 1950) B. Wildera.
