Stulli [stu'li], Bernard, hrvatski povjesničar i arhivist (Dubrovnik, 17. VIII. 1915 – Zagreb, 9. X. 1985). God. 1941. diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a 1977. doktorirao povijest na Filozofskom fakultetu u Zadru. Od 1949. bio je voditelj (od 1956. ravnatelj) Jadranskog instituta JAZU, a 1958–78. ravnatelj Državnog arhiva u Zagrebu. Proučavao je političku, gospodarsku, društvenu i pravnu povijest hrvatskih primorskih gradova, posebice Dubrovnika. Ujedno se bavio problematikom talijanskog iredentizma i imperijalizma na Jadranu, talijansko-jugoslavenskim odnosima te južnoslavenskim pitanjem u Austro-Ugarskoj Monarhiji 1917–18 (Ustanak mornara u Boki Kotorskoj 1.–3. februara 1918., 1959; Revolucionarni pokreti mornara 1918., 1968). Proučavao je i povijest pomorstva (Borba oko ribolova u obalnom moru Istre: Rovinj i Chioggia u XVIII. stoljeću, 1955) i prometnicâ (Prijedlozi i projekti željezničkih pruga u Hrvatskoj: 1825–1863., I–II, 1975). Prikupljao je i izdavao izvornu arhivsku građu, a svojom je djelatnošću postavio temelje arhivskoga zakonodavstva i suvremene arhivistike u Hrvatskoj. God. 1958. potaknuo je ponovno izlaženje Arhivskoga vjesnika. Jedan je od začetnika Pomorske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža (1954–64). Ostala djela: Istarsko okružje: 1825–1860. (1984), Povijest Dubrovačke Republike (1989), Židovi u Dubrovniku (1989), Iz povijesti Dalmacije (1992), Arhivistika i arhivska služba (1997), Studije iz povijesti Dubrovnika (2001).
