struka(e):
Svetoslav Suronja
hrvatski kralj od 997. do približno 1000
X/XI. st.

Svetoslav Suronja, hrvatski kralj od 997. do približno 1000 (X/XI. st.). Potomak dinastije Trpimirovića. Najstariji sin kralja Stjepana I. Držislava, brat Krešimira III. i Gojslava I. Premda se Svetoslav izričito ne spominje na epigrafskom natpisu iz doba vladavine svojega oca, vjerojatno se naslov kneza – dux Hroator(um) odnosi upravo na njega. Prema podatcima koje donosi mletački kroničar Ivan Đakon, potkraj X. st. izbio je sukob između Svetoslava i njegove braće Krešimira III. i Gojslava I. Uz Svetoslava su pristajali dalmatinski gradovi, a uz njegovu braću većina Hrvata i Neretvana. Unutarnji sukobi potaknuli su reakciju Venecije, pa je dužd Petar II. Orseolo, uz pristanak bizantskoga cara Bazilija II., poduzeo (oko 998) vojni pohod koji je rezultirao predajom ili osvojenjem svih većih obalnih i otočnih gradova, sve do Dubrovnika. Time je bio položen temelj budućoj vlasti Venecije na istočnom Jadranu. Da bi ojačao savez s Venecijom, svojega sina Stjepana oženio je Hicelom, najstarijom kćeri dužda Petra II. Orseola. No otkako su Krešimir III. i Gojslav I. ipak uspjeli preoteti prijestolje (oko 1000), daljnja Svetoslavova sudbina nije poznata. Nakon protjerivanja Orseola iz Venecije, njegov sin Stjepan dobio je utočište na dvoru Arpadovića. Smatra se da je Suronjin sin Stjepan rodonačelnik dinastije Svetoslavića iz koje potječe kralj Zvonimir.

Citiranje:

Svetoslav Suronja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/svetoslav-suronja>.