Barère de Vieuzac [baʀε:'ʀ də vjøza'k], Bertrand, francuski političar i revolucionar (Tarbes, 10. IX. 1755 – Tarbes, 13. I. 1841). Odvjetnik u Toulouseu. Od 1792. do 1794. član Konventa, gdje se priklonio radikalnoj skupini montagnards; 1793. član Komiteta javnog spasa, Robespierreov pristaša do termidorske urote (27. VII. 1794), kada se okrenuo protiv njega. Kao predsjednik Skupštine vodio je proces protiv Luja XVI. i glasovao za smrtnu osudu. Kao jedan od organizatora strahovlade (La Terreur) nazvan »Anakreontom giljotine«. Godine 1795. optužen i prognan na otok Oléron. Vratio se nakon Napoleonova državnog udara (1799). Napoleon ga je 1803. postavio za »glasnogovornika javnog mnijenja«. Tijekom restauracije u progonstvu (u Francusku se vratio nakon revolucije 1830). Njegova Sjećanja (Mémoires, I–IV, 1842–44) važan su povijesni izvor.
