Sweelinck [swe:'liŋk], Jan Pieterszoon, nizozemski skladatelj, orguljaš i glazbeni pedagog (Deventer, ? V. 1562 – Amsterdam, 16. X. 1621). Učio glazbu kod oca i u Haarlemu kod Jana Lossyja. Od djetinjstva do smrti živio je u Amsterdamu, nikada ne napuštajući Nizozemsku. Djelovao je pune 44 godine kao cijenjeni orguljaš – gradski namještenik u Oude Kerk u Amsterdamu, ispitivač i majstorski popravljač orgulja po crkvama u Nizozemskoj (Haarlem, Middelburg, Nijmegen, Dordrecht, Harderwijk, Delft, Deventer, Enkhuizen, Rotterdam i dr.) i osobito kao učitelj orguljanja, poznat po cijeloj sjevernoj Europi. Imao je niz istaknutih učenika iz Nizozemske, a tzv. sjevernonjemačka orguljska škola sve do J. S. Bacha smatra se izdankom njegove pedagogije. Bogat sačuvani Sweelinckov opus obuhvaća 254 vokalna djela (chansoni, madrigali, moteti i psalmi), sva objavljena tiskom za njegova života, i sedamdesetak djela za glazbala s tipkama (fantazije, tokate, varijacije i dr.), sačuvanih u mnogobrojnim rukopisima. Najpoznatija su mu djela višeglasna uglazbljenja psalama (uglavnom na francuskom, npr. 50 Davidovih psalama – 50 pseaumes de David, 1604) za privatnu uporabu bogatih protestantskih amsterdamskih građana, zbirka moteta iz 1619 (Svete pjesme – Cantiones sacrae) za katoličku liturgiju te osobito fantazije i varijacije za orgulje ili čembalo pod utjecajem suvremenih talijanskih, španjolskih i engleskih skladatelja. Sweelincka se smatra posljednjim u nizu velikih skladatelja nizozemske kasnorenesansne škole.
