Szymonowic [šmono'v’ic], Szymon, poljski književnik (Lavov, 24. X. 1558 – Czernięcin, 5. V. 1629). Građanskoga podrijetla; studirao je na Krakovskoj akademiji, a poslije u Belgiji i Francuskoj. Nakon povratka u domovinu (1586), povezao se s kancelarom i kraljevskim hetmanom J. Zamoyskim, pod čijim je pokroviteljstvom u Zamościu organizirao djelatnost Akademije Zamojske; 1610. povukao se na vlastito imanje. Njegovo rano pjesništvo oslanja se na grčke (Pindar) i rimske uzore (Horacije) i prigodničarskoga je značaja (među ostalima, prva idila na poljskom jeziku Vjenčanje – Ślub, 1593; tragedija Castus Ioseph, 1587). Najpoznatije su mu djelo Idile (Sielanki, 1614), kojima je utemeljio tu vrstu u poljskoj književnosti. Iznimno su ga cijenili suvremenici te pjesnici sentimentalizma i romantizma (napose A. Mickiewicz). Iako je djelovao u doba razvijenoga baroka, zagovarao je renesansno poimanje sklada i općega dobra, a tragovi barokne poetike otkrivaju se ponajprije u retoričkim obilježjima njegova pjesništva.
