Š (š). Dvadeset i peto slovo hrv. abecede silabičkoga imena eš, za nepčani (alveopalatalni) bezvučni frikativ. Postoji i u litavskoj, letonskoj, češkoj, slovačkoj i još nekim abecedama. U osnovi oblika latiničko mu je slovo s, tj. es, a povrh njega dodaje se dijakritički znak – kvačica, prema uzoru češ. pravopisa na koji se oslanjala Gajeva reforma hrv. latinice u doba ilirizma u prvoj pol. XIX. st. (već u Kratkoj osnovi horvatsko-slavenskoga pravopisanja iz 1830). U najstarijim se hrv. tekstovima pisanima latinicom u XIV. st. (Red i zakon, Šibenska molitva) taj glas najčešće bilježi kao ʃ (monografom, minuskulnim poluustavnim oblikom), a u nešto mlađima Žićima Svetih otaca (prijepis nešto starijega predloška iz XV. st.) ugl. na tri načina: ʃ, ʃc, ʃʃ. S vremenom se broj mogućnosti iznimno povećao, a od XVI. st. sve će češće biti pisanje istoga glasa i slovima c, ʃ, ß, z, x, digrafima sh, ss, sʃ, ʃs, čak i trigrafima sci, scj, ʃch, ʃcj, ovisno o stranim uzorima koje autori slijede (njemački, madžarski, talijanski). S obzirom na to da u lat. jeziku nije bilo glasa /š/, poteškoće s njegovim bilježenjem imali su i drugi jezici gdje se taj glas razvio: u francuskome se piše kao ch, u njemačkome kao sch (kao i slovom s ispred suglasnika), u rumunjskom i turskom kao ş, u talijanskom sa sc (u inačicama sci, sce), poljskom kao sz, a u madžarskom kao s (nasuprot digrafu sz za glas /s/), u engleskom uglavnom sh, itd. U slav. pismima glas je /š/, imenom ša, stekao zasebnu, monografsku poziciju, bez ikakvih dopunskih (dijakritičkih) znakova.
Glas š u hrvatskome je bezvučni palatalni (nepčani) frikativ (tjesnačnik). Zajedno s frikativima s, z i ž svrstava se u piskave suglasnike (sibilante), s tim da se š i ž razvrstavaju i kao šuštavi. Hrvatsko š većinom potječe od praslavenskoga š, koje je pak od skupina *sj (*sjūti > hrv. šiti), ili dolazi od *x ispred prednjih samoglasnika po prvoj palatalizaciji, npr. *vьrxiti (usp. *vьrxъ > hrv. vrh) > hrv. vršiti. Može postati i od *č disimilacijom ispred *t, npr. u što < *čto < *čьto, a dolazi i u posuđenicama: štala, štap (< njem.), šarm (< franc.), škamp (< mlet. tal.), šećer (< tur.).
