Šaginjan [šəg’in’a'n], Marieta Sergejevna (Mariêtta Sergeevna), ruska spisateljica (Moskva, 2. IV. 1888 – Moskva, 20. III. 1982). Prozaistica, pjesnikinja i publicistica. Armenskoga podrijetla po ocu, studirala u Moskvi; I. svjetski rat provela je u Rostovu na Donu, od 1921. živjela u Petrogradu, od 1927. u Armeniji, a od 1931. u Moskvi. Objavila je zbirku simbolističkih pjesama Orientalia (1913). Roman Svoja sudbina (Svoja sud’ba, 1923) zbiva se u psihijatrijskoj klinici. Pisala je i autobiografsku prozu. Pokušala je uvesti u rusku književnost pustolovno-kriminalistički roman (Mess-Mend ili Jenki u Petrogradu – Mess-Mênd, ili Janki v Petrograde, 1924; ekraniziran kao serijski film, 1926). Radnja eksperimentalnoga romana Kik (1930) odvija se na Kavkazu, a o istom zbivanju pričaju četiri lika. Hidrocentrala (Gidrocentral’, 1930–31) »proizvodni« je roman, smješten u Armeniju. Kao publicistica, objavila je knjige o T. Ševčenku, I. A. Krilovu, J. W. Goetheu, Nizamiju i putopise. Serija romana o V. I. Lenjinu nije dovršena.