Šaljapin, Fjodor Ivanovič

ilustracija
ŠALJAPIN, Fjodor Ivanovič

Šaljapin [šal’a'p’in], Fjodor (Fëdor) Ivanovič, ruski pjevač, bas (Kazanj, 13. II. 1873Pariz, 12. IV. 1938). Pjevanje je učio kod Dmitrija Andrejeviča Usatova, bivšega tenora Boljšoga teatra u Tbilisiju, gdje je u sezoni 1892–93. ostvario prve velike uloge. Od 1894. djelovao je u Sankt Peterburgu. Do 1896. bio je član Marijinskoga kazališta, a 1896–99. Mamontovljeva privatnog opernoga kazališta, u kojem je ostvario antologijske kreacije u operama Ivan Susanjin M. I. Glinke, Boris Godunov i Hovanščina M. P. Mosorgskoga, te Pskovljanka i Sadko N. Rimski-Korsakova. Od 1899. pjevao je u Boljšom i Marijinskom teatru, a od 1901., nakon poziva Artura Toscaninija u milansku La Scalu, počela je njegova svjetska slava. God. 1921–29. bio je član Metropolitan Opere u New Yorku, a J. Massenet za njega je skladao operu Don Quichotte, koje je glavni lik tumačio i na filmu (1933., u režiji G. W. Pabsta). Po zvučno bogatom i gipkom glasu velika opsega, meka timbra i fascinantna bogatstva boja, izvrsnoj tehnici i dotjeranu fraziranju te iznimnu osjećaju za kreiranje lika, a ponajviše zbog snažne osobnosti, Šaljapin je jedan od najvećih i najslavnijih glazbeno-scenskih umjetnika svih vremena. Uz to, osobito je bio zaslužan za promicanje ruske operne i koncertne glazbe.

Šaljapin, Fjodor Ivanovič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 27.5.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59308>.