Šarić, Ivan Evanđelist, sarajevski nadbiskup (Dolac kraj Travnika, BiH, 27. IX. 1871 – Madrid, 16. VII. 1960). U Sarajevu je 1894. završio teologiju te je zaređen, a doktorirao je 1898. na Bogoslovnome fakultetu u Zagrebu. Bio je urednik časopisa Vrhbosna (1896–1908), 1908. imenovan je pomoćnim sarajevskim (vrhbosanskim) biskupom koadjutorom i naslovnim biskupom cezaropolskim. Nakon smrti sarajevskog nadbiskupa Josipa Štadlera 1918. upravljao je nadbiskupijom kao kapitularni vikar, ali je zbog veta regenta (kasnije kralja) Aleksandra I. Karađorđevića nadbiskup formalno postao tek 1922. Dao je sagraditi crkvu na Marijindvoru, financirao crkvene seminare i misije, pokrenuo je i uređivao Katolički tjednik (1925–45). Pozdravio je uspostavu NDH, hvalio Antu Pavelića i ustaški režim, podržavao antisemitska stajališta i prisilne prijelaze pravoslavnog stanovništva na katoličanstvo, zbog čega 1945. odlazi u emigraciju (u Austriju pa Španjolsku). Preveo je Stari i Novi zavjet (1940–41), objavio knjižice Pio X. (1951), Sveti Franjo Asiški (1953), Lurd (1954), Fatima (1956).
