Šenoa, Branko

ilustracija
ŠENOA, Branko, Bakačeva vrata, Zagreb, Kabinet grafike HAZU
ilustracija1ilustracija2

Šenoa, Branko, hrvatski slikar, grafičar i povjesničar umjetnosti (Zagreb, 7. VIII. 1879Zagreb, 4. XII. 1939). Sin književnika A. Šenoe. Na Sveučilištu u Zagrebu završio studij prava (1902) i filozofije (1905) te doktorirao 1912. iz povijesti umjetnosti (Ivan Zagrepčanin i sin mu Jerolim). Polazio 1899–1906. privatnu slikarsku školu O. Ivekovića, a 1903/04. grafički tečaj M. Cl. Crnčića. Član JAZU (danas HAZU) od 1931. Od 1907. nastavnik, potom od 1918. ravnatelj Više škole za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, a kada je škola prerasla u Akademiju likovnih umjetnosti, bio je postavljen 1921. za ravnatelja. Bio je scenograf HNK u Zagrebu (1909–10), konzervator pri Zemaljskom povjerenstvu za očuvanje umjetnih i historičkih spomenika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji (1912–20), a 1935–38. upravitelj Hrvatskoga narodnog kazališta. U slikarstvu predstavnik umjerena kolorizma zagrebačke škole (vedute staroga Zagreba, krajolici Turopolja i Dalmacije), a u grafičkom opusu rabio iskustva bečke i münchenske škole u ciklusima bakropisa Stari Zagreb (1914–18), Stari Osijek (1934–36) i Brodogradilište u Korčuli (1934).

Šenoa, Branko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59444>.