struka(e):
Šimunović, Frano
hrvatski slikar
Rođen(a): Dicmo kraj Sinja, 10. X. 1908.
Umr(la)o: Zagreb, 28. III. 1995.
ilustracija
ŠIMUNOVIĆ, Frano, Međe na brijegu, 1957., Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti

Šimunović, Frano, hrvatski slikar (Dicmo kraj Sinja, 10. X. 1908Zagreb, 28. III. 1995). Sin književnika D. Šimunovića. Završio 1934. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (Lj. Babić, J. Kljaković). Član JAZU (danas HAZU) od 1963. Boravio godinu dana u Madridu, gdje je u muzeju Prado kopirao djela D. Velázqueza i F. Goye te crtao po madridskim predgrađima ekspresivne, često groteskne figuralne kompozicije i krajolike. U razdoblju 1935–41. slikao krajolike iz Dalmacije intenzivnijih boja s vidljivim utjecajem V. van Gogha (Čempres, 1936; Maslinik, 1940; Ružičasti pejzaž, 1941). Za II. svjetskog rata izrađivao uglavnom crteže s temama zbjegova i logora (mapa crteža Žene u logoru, 1942), ali i slike nadahnute Goyinim djelima (Cirkus, 1944). Nakon rata bilježio krajolike iz Dalmatinske zagore, uglavnom ograde, gomile, međe i krpice obradive zemlje (Vrlička gradina, 1952), što će ostati njegova glavna slikarska preokupacija. U analizi surovoga krajolika Zagore paleta se smirila u zagasite tonske odnose (crno, smeđe, zeleno), a pojedine su površine omeđene bijelim linijama koje dinamiziraju plohu i slici daju uvijek drugačiji ritam (Dôci, 1954; Kameni brijeg, 1956). Od 1960-ih sažimanjem geometrijskih elemenata i daljnjom redukcijom boja i tonskih odnosa približio se apstrakciji (Stare međe, 1962; Nestajanje, 1971; Stara priviđenja, 1973; Sjene kamenjara, 1977). Zgušnjavanje izraza i rasplinjavanje motiva u svjetlosti glavne su odrednice djela iz potonjega razdoblja (Davni tragovi, 1985; Ruševine, 1988). Izraziti je primjer slikara dosljedne stilske sinteze koji je izrastajući iz zavičaja suvremenim likovnim jezikom ostvario univerzalnu simboliku iznimne sugestivne snage. Ilustrirao Grimmove Bajke (1958) i pripovijetke D. Šimunovića Duga i Alkar (1959). Dio svojih slika i kipove supruge K. Kantoci darovao je Mostarskoj biskupiji (1992) i Modernoj galeriji (danas Nacionalni muzej moderne umjetnosti) u Zagrebu (1994). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1972).

Citiranje:

Šimunović, Frano. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/simunovic-frano>.