Škola narodnog zdravlja »Andrija Štampar«

Škola narodnog zdravlja »Andrija Štampar«, središnja ustanova javnoga zdravstva u Hrvatskoj. Utemeljio ju je u Zagrebu 1926. A. Štampar, uz pomoć Rockefellerove fundacije, kao Školu narodnoga zdravlja (od 1958. nosi njegovo ime). Prije II. svjetskog rata Škola je organizirala izvođenje asanacijskih radova na selu (npr. u turopoljskom selu Mraclin), organizirala higijensko-domaćinske tečajeve i Seljačko sveučilište, provodila zdravstveno prosvjećivanje putem javnih predavanja, izložaba, plakata, brošura i filmova, obrađivala vitalnostatističke podatke i informacije o zdravstvenom stanju pučanstva, proizvodila cjepiva i serume. Od popularnih knjiga koje je Škola izdavala najznačajnije su bile čitanke o zdravlju. Odjel za proizvodnju bioloških proizvoda Škole uspješno je proizveo domaći lijek protiv sifilisa Neofenarzan (1936) i Inzulin Zagreb (1938). Pri Školi je pod vodstvom liječnika Živka Prebega 1941. započela s radom Viša škola za tjelesni odgoj, preteča današnjega Kineziološkoga fakulteta. God. 1947. Škola je postala sastavnim dijelom zagrebačkoga Medicinskog fakulteta. Organizira dodiplomsku nastavu iz higijene, socijalne medicine, epidemiologije, mikrobiologije, sanitarne tehnike, higijene rada, medicinske sociologije, zdravstvene ekologije, medicinske statistike, zdravstvene informatike, organizacije zdravstvene zaštite i zdravstvene ekonomike, opće medicine i primarne zdravstvene zaštite, obiteljske medicine, školske medicine te ljetnu terensku praksu za studente medicine. Organizira i poslijediplomske tečajeve i studije, a od 1960. jedna je od prvih u svijetu počela održavati specijalizaciju iz opće medicine. U Školi se u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom održava i niz međunarodnih poslijediplomskih studija (od 1982. suradni je centar Svjetske zdravstvene organizacije za primarnu zdravstvenu zaštitu). Osim A. Štampara, kao djelatnici Škole istaknuli su se B. Borčić, Josip Rasuhin, Bogdan Teodorović, V. Vouk, M. Petrik, A. Vuletić, B. Kesić, B. Cvjetanović, Antun Budak.

A. Štampar, koji je i sam bio kinoamater (snimao je svoj put u Kinu), prihvatio je ideje socijalne medicine o promidžbi putem obrazovnih i namjenskih filmova pa je 1927. u školi bio utemeljen Foto-filmski laboratorij pod vodstvom M. Marjanovića, koji je proizvodio, obrađivao i umnožavao filmove. Do 1941. proizvedeno je oko 100 filmova. Iako je filmski rad često bio anoniman i kolektivan, profilirali su se i istaknuti stvaraoci poput M. Marjanovića, S. Noworyte, A. Gerasimova, D. Chloupeka. Među uglavnom dokumentarnim namjenskim i obrazovnim filmovima (s pokušajima animiranog i igranoga filma), o temama iz higijene, medicine i seoskoga gospodarstva, zapaženi su etnografski filmovi (Plitvička jezera, 1932; Velebit, 1932; Hrvatsko zagorje, 1934., i dr.), a Jedan dan u turopoljskoj zadruzi (1933) D. Chloupeka bio je nagrađen 1960. na Drugom međunarodnom festivalu etnografskih i socijalnih filmova u Firenci. Književnik J. Ivakić napisao je i režirao dva igrana filma (Birtija, 1929; Grešnice: Macina i Ankina sudbina, 1930), a M. Širola igrani film za djecu Zapušteno dijete (1930). Iznimnu dokumentarnu vrijednost imaju i filmovi kulturne tematike (Modeliranje, lijevanje i cizeliranje Meštrovićevih Indijanaca, 1927–28; Otkrivanje spomenika Grguru Ninskom, 1929; Četvrta samostalna izložba Ivana Meštrovića, 1932). Filmovi Škole bili su stavljeni 1947. odlukom cenzure izvan prometa, a do ukidanja 1961. Foto-filmski laboratorij proizvodio je nastavne medicinske filmove.

Škola narodnog zdravlja »Andrija Štampar«. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59654>.