Šojat, Antun, hrvatski jezikoslovac (Zagreb, 13. VI. 1928 – Zagreb, 9. VI. 2012). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1954. narodni jezik i književnost i doktorirao 1965. temom Kajkavski govori u Turopolju (s osobitim obzirom na mraclinski govor). U Institutu za jezik JAZU 1956. počeo kao asistent, 1976. izabran za znanstvenoga savjetnika, 1998. umirovljen. Bio je njegov ravnatelj i dugogodišnji voditelj Dijalektološkoga odsjeka. U dva navrata stipendist Humboldtove zaklade u Njemačkoj. Predavao 1966–68. u Slavenskom seminaru Sveučilišta u Kielu. Član suradnik JAZU/HAZU od 1980. – Kao vrstan dijalektolog istraživao je mnoge govore u Hrvatskoj i dijaspori, opisao brojne punktove za međunarodne dijalektološke atlase, bio član tijela za njihovu izradbu. Istraživač kajkavštine u prošlosti i sadašnjosti (Kratki navuk jezičnice horvatske: jezik stare kajkavske književnosti, u časopisu Kaj 1969–71., kao knjiga 2009; Pravopis stare kajkavske književnosti, 1970). Objavio je oko 150 radova iz leksikografije, dijalektologije, povijesti hrvatskoga jezika, onomastike, sociolingvistike, standardologije (Turopoljski govori, 1982; Kajkavski tekstovi Pavlinskoga zbornika, 1991). Bio je suautor i redaktor Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika (od 1984), Nimško-gradišćanskohrvatsko-hrvatskoga rječnika (1982) i Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimškoga rječnika (1991).
