špedicija (njem. Spedition < tal. spedizione < lat. expeditio: vojni pohod).
1. U ekonomiji, špedicija ili otpremništvo, specifična gosp. djelatnost nastala razvojem robnoga prometa, a posebno tzv. distancijske kupoprodaje, kao rezultata društv. podjele rada. S obzirom na obilježje poslovanja, špedicija može biti lučka, odn. pomorska, kontinentalna i granična. Radi efikasnijega rada i međusobne suradnje u međunar. špediciji, osnovan je Međunarodni savez udruženja špeditera (FIATA), sa središtem u Bernu. Svrha mu je zaštititi interese špeditera, te izjednačiti uvjete rada i poslovanja špeditera s pomoću jedinstvenih uvjeta rada i dokumenata koji se rabe u špediterskoj djelatnosti.
2. U pravu, ugovor kojim se otpremnik (špediter) obvezuje nalogodavcu da će u svoje ime ili u ime nalogodavca, a uvijek za račun nalogodavca, zaključiti ugovor o prijevozu određenih stvari i poduzeti sve druge poslove i radnje potrebne za prijevoz stvari, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu naknadu. Temeljem ugovora o otpremanju (špediciji), otpremnik preuzima obvezu pružiti nalogodavcu odgovarajuće stručne usluge kojima štiti nalogodavčeve interese i omogućuje prijevoz njegovih stvari. Otpremnički poslovi u širem smislu obuhvaćaju i otpremanje i dopremanje stvari do prijevoznoga sredstva, ispostavljanje ili pribavljanje tovarnih listova i teretnica, sklapanje ugovora o osiguranju, itd.
