Špicer, Mavro, hrvatski publicist, pisac, prevoditelj, antologičar, pionir hrvatskoga esperantizma (Našice, 1. IV. 1862 – Zagreb, 14. VII. 1936). Studirao slavistiku i klasičnu filologiju u Beču. Do I. svjetskog rata službovao kao domobranski časnik u Budimpešti i Zagrebu, a nakon rata do 1921. kao potpukovnik u intendanturi Vojnoga ministarstva u Beogradu. Autor Madjarsko-hrvatskoga i hrvatsko-madjarskoga rječnika (1893) te koautor madžarsko-hrvatskoga (1900) i hrvatsko-madžarskoga (1903) Vojničkoga rječnika. Utemeljitelj Društva hrvatskih esperantista (1909), suutemeljitelj prvoga hrvatskoga esperantskog časopisa Kroata Esperantisto (1909–11) i sastavljač udžbenika esperanta Praktična obuka u esperantu s rječnikom (1909). Autor antologija hrvatske književnosti na njemačkome (Lišće i cvijeće iz hrvatskih krajeva – Blätter und Blüthen aus Kroatiens Gauen, 1894; Hrvatske pripovijetke – Kroatische Novellen, 1894) i esperantu (Hrvatske pjesme – Kroatiaj poeziaĵoj, 1912). Preveo spjev I. Mažuranića Smrt Smail-age Čengića na esperanto (La morto de Smail-aga Ĉengijiĉ, 1933).
