STRUKE:

Šulek, Bogoslav

ilustracija
ŠULEK, Bogoslav

Šulek, Bogoslav (Bohuslav), hrvatski polihistor, jezikoslovac, publicist i prirodoslovac slovačkog podrijetla (Sobotište, Slovačka, 20. IV. 1816Zagreb, 30. XI. 1895). U Požunu (Bratislavi) završio je 1837. pravni i teološki studij. Zbog nagluhosti nije se zaredio, 1838. došao u Brod, naučio hrvatski i ostao u Hrvatskoj te se uključio potpuno u njezin politički i kulturni život. Počeo raditi 1839. u Zagrebu u tiskari, nastavio kao novinar i urednik, a zatim kao znanstvenik. Priključio se preporoditeljima 1841. U Rostocku je 1867. obranio doktorsku tezu na latinskom jeziku o R. Boškoviću (objavljena iste godine u Zagrebu pod naslovom M. R. J. Bošković, Disertatio inauguralis). Od 1866. bio je član JAZU, a njezin tajnik od 1874. do smrti. – Šulek je svojim djelom i golemom aktivnošću ostvario mnoge ideje narodnih preporoditelja o napretku kulture, znanosti i gospodarstva. Gotovo nema područja u kojem nije djelovao. Objavio je više od 200 naslova najraznovrsnije tematike. Bio je urednik najprestižnijih novina i časopisa (Danice 1843–46., Novina Horvatskih, Slavonskih i Dalmatinskih 1846–48., Slavenskoga juga 1849–50., Pozora 1865–66), utemeljitelj hrvatske publicistike. Njegov politički spis Šta naměravaju Iliri (1844) programska je osnova narodnoga preporoda među Južnim Slavenima. Nenadmašan je njegov prinos hrvatskomu znanstvenomu nazivlju: botaničkomu (Prirodopis za niže realne gimnazije, 1856; Biljarstvo za višje gimnazije, I–II, 1856–59), fizikalnomu (Prirodni zakonik za svakoga iliti popularna fizika: I. Silarstvo, 1873; II. Vesarstvo, 1875; III. Svjetlarstvo, 1876), kemijskomu (Lučba za svakoga ili popularna kemija, 1881), glazbenomu (Postanak i narav glasbe, 1875) te šumarskomu (Korist i gojenje šumah, osobito u trojednoj kraljevini, 1866; knjiga napisana na molbu zemaljske vlade, radi populariziranja pošumljavanja a nakon velikih sječa koje su opustošile šume u Hrvatskoj). Uspješno je preveo s madžarskoga 12 vojnih knjižica (pravilnik, vježbovnik, naredbenik) te time stvorio hrvatsko vojno nazivlje. Značajno mjesto zauzimaju pravni tekstovi: Naše pravice. Izbor zakonah, poveljah i spisah znamenitih za državno pravo kraljevine dalmatinsko-hrvatsko-slavonske od g. 1202–1868. (1868), Hrvatski ustav ili konstitucija godine 1882. (1883). Jezikoslovne rasprave O dvoglascu ie (1854), Zašto izostavljamo e pred r-om u riečih n. p. krv? (1854) i Obrana ahavca (1864) imale su utjecaj na tadašnju pravopisnu normu. Njegov prijedlog da se dugi jat treba pisati dvoslovom ie, a kratki dvoslovom je (liepo mjesto) jedno je od glavnih obilježja hrvatske pravopisne tradicije. Šulek je u prvom redu velik leksikograf (Němačko-hrvatski rěčnik, I–II, 1860; Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja, I–II, 1874–75; Jugoslavenski imenik bilja, 1879). Stotine njegovih riječi i danas se upotrebljavaju. Među njima su najčešći slavenizmi (bohemizmi, slovakizmi), internacionalizmi i njegove novotvorenice.

Šulek, Bogoslav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 15.12.2017. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59993>.