šumarstvo

ilustracija
ŠUMA, agidofilne kitnjakove šume, Požeško gorje
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9

šumarstvo, grana gospodarstva i znanost koja se bavi uzgojem, njegom, zaštitom i iskorištavanjem šuma. Predmet su njezine djelatnosti šuma i šumsko tlo, šumski proizvodi (→ ogrjevno drvo; oblo drvo; rezana građa; ploče, drvene; celuloza; papir te drvni proizvodi finalne potrošnje i tzv. sporedni proizvodi šuma), zaštitne djelatnosti (osiguravanje zaštite tla od djelovanja erozije, vjetrova, lavina i dr.; reguliranje vodenoga režima: retencije, precipitacije, sprječavanje bujica) te djelatnosti vezane uz rekreaciju i poboljšanje okolišnih vrjednota krajolika.

Vrijednost robnih proizvoda šuma (drvo i sporedni šumski proizvodi) u ukupnoj vrijednosti šuma u današnje doba čini oko 1/20, zbog čega su i najveće površine šuma u javnom posjedu, uz velik broj malih šumskih privatnih posjeda, gdje je teško organizirati maksimizaciju koristi svih funkcija šume. To je glavni razlog zbog kojega će velike površine šuma vjerojatno i dalje ostati u javnom vlasništvu i biti u svim nerobnim funkcijama odvojene od djelovanja gosp. zakona ponude i potražnje, te ostalih mikroekon. načela. Svijest o visokoj vrijednosti općekorisnih funkcija šuma stara je nekoliko tisućljeća, no te se vrijednosti istražuju tek u novije doba.

Krčenje i uništavanje šuma staro je koliko i čovječanstvo, a traje i u današnje doba. Kada se uvidjelo kolike štete nastaju paljenjem i krčenjem šuma, postupno se, najprije u razvijenijim zemljama, počela formirati šumarska politika radi osiguranja održivoga gospodarenja šumama. Sredstva šumarske politike dijele se na restriktivna i poticajna. Najvažniji je instrument šumarske politike zakon o šumama. Njegova je bitna značajka restriktivnost i zabrana krčenja, paljenja i neplanske sječe. Zakon propisuje načine na koje se šuma smije iskorištavati, posječeno drvo izvlačiti, s propisima i obvezama plaćanja poreza od strane vlasnika šume. Poticajne mjere šumarske politike ugl. proizlaze iz supsidija i premija iz državnoga erara (uz porezne olakšice i sl.), a glavni im je cilj da gospodarenje šumama učine privlačnima vlasnicima šuma i time osiguraju njegu i uzgoj postojećih i budućih šumskih sastojina.

Sagledavši vrlo rano mnogostruke koristi od šuma, stanovnici mnogih područja nastojali su već od davnine održati stalan šumski pokrov. Zbog važnosti šuma za život na Zemlji funkcioniranje šumarstva preduvjet je cjelokupnoga čovjekova opstanka. Šumarstvo i gospodarenje šumama zasnovano na znanstvenim i iskustvenim načelima vrlo je staro, a odredbe kojima je cilj promicanje održivosti prihoda svih funkcija šuma potječu još iz staroga vijeka. U davnini čovjek nije imao razvijenu svijest o koristima od šuma, pa ih je u borbi za život krčio i palio kako bi dobio obradive površine. Nakon iscrpljivanja hranjivih sastojaka tla napuštao ih je i prelazio na krčenje i paljenje novih površina. Primjerice, gusto naseljena Francuska 900-tih je godina, prije početka srednjovj. krčenja i paljenja, imala oko 30 mil. ha šuma, a u prvoj pol. XIX. st. ostalo je pod šumom oko 14% nekadašnje površine. U drugoj pol. XVII. st., nakon donošenja velike Colbertove reforme, površine pod šumom bile su povećane, pa je na početku trećega tisućljeća više od 1/3 cjelokupne površine Francuske pod šumom. U rjeđe naseljenim zemljama, kao npr. u Hrvatskoj, krčilo se znatno manje te su još očuvane velike površine prirodnih šuma. U Hrvatskoj, u dijelovima koji su bili pod vlašću Venecije, u austr. Vojnoj krajini te u banskoj Hrvatskoj, niz restriktivnih odredaba osiguravalo je održivost šumskoga pokrivača i prihoda od šuma. U SAD-u je zbog straha od nestašice drva gospodarenje šumama na održivoj osnovi zakonski regulirano tek u XIX. st.

S razvojem ljudskih zajednica, uz sporedne šumske proizvode, drvo se sve više upotrebljavalo za gradnju nastamba i brodova i postalo robom intenzivne razmjene. S brzim novovjekim razvojem ljudske zajednice i iskorištavanje šuma našlo se u sustavu kapitalističkih odnosa, što je još više, zbog sve veće potražnje za drvom, uzrokom nestajanja šuma.

Već su se u doba Rimskoga Carstva pojavili prvi pisani radovi (Kolumela, Plinije Stariji i dr.) o potrebi racionalnoga gospodarenja šumama i o opasnostima od stvaranja goleti pretjeranim čistim sječama i krčenjem šuma. Nakon raspada Rimskoga Carstva šume su postale velikim dijelom posjedi različitih crkv. redova i velikaša. Velike šumske površine nestale su u sr. vijeku i na poč. novoga vijeka, kada su se radi potaše, potrebne pri proizvodnji stakla i metala, šume nemilice krčile. Istodobno su se javljali sve brojniji pokušaji da se šume očuvaju. Od XVIII. st. gospodarenje šumom podrazumijeva sve manje iskorištavanje šuma, a sve više pošumljivanje. Tijekom posljednjih dvaju stoljeća u Europi se otvaraju škole za izobrazbu šumara i njima se povjerava znalačko gospodarenje šumama. U Sjevernoj i Južnoj Americi, Karibima, tihooceanskoj regiji, jugoist. Aziji i drugdje, industrijska je hipereksploatacija ugl. izostala, ali je ondje uzrok krčenju pretjerana potrošnja drva i njegova neracionalna uporaba.

Gospodarenje šumama

Gospodarenje šumama sastoji se od uzgoja šuma i njihova iskorištavanja. Uzgoj uključuje prirodno pomlađivanje manjih površina prebornom sječom, čistom i rubnom sječom (→ sječa). Uzgoj obuhvaća i umjetno pomlađivanje sadnjom, pošumljivanje opožarenih površina i pošumljivanje goleti i površina bez šumskoga pokrivača te njegu šumskih sastojina (čišćenje mladica i uklanjanje nepoželjnih vrsta drveća i grmlja, preborne sječe i kresanje grana radi dobivanja kvalitetne punodrvne oblovine i ostalih sortimenata (industrijskoga obloga drva). Melioracija šumskih sastojina dio je uzgojnih radova, a cilj joj je pretvaranje niževrijednih šumskih sastojina u visokovrijedne. Zadaće su uzgoja šuma također podizanje plantaža i intenzivnih kultura poželjnih vrsta te zaštita šuma od biljnih štetočina, kukaca i divljači, ali i od čovjeka koji boravi ili radi u šumi.

Iskorištavanje šuma obuhvaća sječu i izradbu šumskih sortimenata, njihovo iznošenje, prijevoz i prodaju te isporuku korisnicima.

Uređivanje šuma

Uređivanje šuma statističko je utvrđivanje površina, snimanje zdravstvenog i stanišnoga stanja sastojina, utvrđivanje prirasta i određivanje vrste i količine drvne sastojine koja smije biti posječena. S obzirom na to da je velik postotak svih šuma u javnome vlasništvu i da ograničenja u zakonu o šumama ponajprije propisuju mjere koje nisu uvijek u skladu s optimalnom racionalnom organizacijom rada i uprave, organizacija šumarstva najčešće je u mnogim dijelovima birokratska i nedovoljno racionalna. Za potrebe regulacije teritorijalnoga i vremenskoga gospodarenja šumama razvilo se znanstveno-stručno područje uređivanje šuma. Ono je u gospodarenje šumama uvelo gospodarsko planiranje kao temelj koji osigurava održivost prihoda robnih proizvoda šume, ali i maksimizaciju svih njezinih funkcija. Cjelokupnim uređivanjem šuma bavi se znanstveno-stručno područje uprava šuma. U njem su obuhvaćena načela i sredstva za optimizaciju gospodarenja šumama, a zbog bioloških i drugih značajki šumarstva ubraja se u područje socijalnih znanosti.

Prema franc. inženjeru Henriju Fayolu (1841–1925), temeljem analize privrednih funkcija, djelatnosti na području gospodarenja šumama mogu se podijeliti na one koji se bave a) šumsko-tehničkim poslovima (proizvodnja, preradba, promet), b) prodajom šumskih sortimenata, c) šumarsko-financijskim poslovima (osiguranje, pribavljanje i uporaba novčanih sredstava), d) zaštitom i osiguranjem ljudi i imovine, e) računovodstveno-novčanim poslovima i f) administrativnim poslovima.

Prema području djelatnosti i odgovornosti te s obzirom na vlasništvo nad šumama, gospodarenje šumama moguće je podijeliti na upravljanje, nadzor te uzgojne i eksploatacijske radove. Pod državnom su upravom upravljanje i nadzor, dok se uzgojni i eksploatacijski radovi, ovisno o uređenju pojedine države, mogu na ugovornoj osnovi izvoditi u vlastitoj režiji, ako šumsko gospodarstvo posluje kao javno poduzeće, ili ti radovi mogu biti povjereni specijaliziranim poduzećima.

Donošenje zakona o šumama te pratećih uredbi i odredbi u nadležnosti je ministarstva (poljoprivrede, šumarstva, prehrane), dok je šumarska inspekcija, također u sastavu državne uprave, zadužena za provedbu zakona, odredaba i uredaba. Šumskokulturni i eksploatacijski poslovi, otvaranje šuma pristupnim putovima, borba protiv štetnika i svi ostali radovi mogu biti povjereni poduzećima za to licenciranima. U mnogim se zemljama pokazalo da ugovaranje šumskokulturnih i eksploatacijskih radova sa specijaliziranim privatnim poduzetnicima može znatno pojeftiniti troškove. Trgovina šumskim proizvodima je u porastu. Primarni šumski proizvodi (oblovina, uključivo industrijsko oblo drvo i ogrjevno drvo) čine velik udio vrijednosti šumarskoga sektora u Africi, Aziji, tihooceanskim zemljama, Latinskoj Americi i Karibima. Prerađivačka šumarska ind. i proizvodnja celuloze i papira ima većinski udio u vrijednosti toga sektora u razvijenijim regijama. Od 1990. do 2004. Azija i tihooceanske zemlje bile su među uvoznicima šumskih proizvoda, a Sjeverna Amerika, koja je niz godina bila izvoznik, posljednjih se godina pojavljuje i kao uvoznik šumskih proizvoda. Suprotno tomu, Europa je u najnovije doba vodeći izvoznik šumskih proizvoda. U šumarskom sektoru zaposlenost je postupno rasla u 1990-ima, na globalnoj razini od 1990. do 2000. porasla je približno za 4%, a udio šumarskoga sektora u višku vrijednosti u istom je razdoblju porastao za 1%. Zaposlenost je još uvijek na znatno nižoj razini od globalnoga gospodarstva u cjelini. Trgovina u šumarskom sektoru ima sve značajniju ulogu, a povećani izvoz znatno potiče gospodarski rast u regijama u razvoju. Povećanje količine i vrijednosti trgovine drvnim proizvodima ugl. je posljedica porasta kupovne moći stanovništva, koja raste u približno istom omjeru kao i gospodarski rast. Unatoč supstitutima za drvo, potražnja za drvom, kao luksuznim proizvodom, povećala se. Gotovo s 4% svj. šuma gospodari se ponajprije za potrebe društv. usluga kao što su rekreacija, turizam i edukacija, u Europi čak 72%. Međutim, sve suhe regije u svijetu izložene su degradaciji tla, a najviše u Africi južno od Sahare, gdje poljodjelska proizvodnost pada gotovo za 1% godišnje.

Visokoškolska nastava i znanstvenoistraživačka djelatnost u šumarstvu u Hrvatskoj

Visokoškolska nastava iz područja šumarstva odražava se na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Fakultet čine dva odsjeka – Šumarski i Drvnotehnološki. U sastavu su Šumarskoga odsjeka i nastavno-pokusni šumski objekti Lipovljani, Velika, Zalesina i Rab. Dodiplomski su studiji na Šumarskom odsjeku Šumarstvo, Urbano šumarstvo i Zaštita prirode i okoliša, a na Drvnotehnološkom odsjeku Drvnotehnološki procesi i Oblikovanje proizvoda od drva.

Prva šumarska znanstvenoistraživačka ustanova u Hrvatskoj bio je Zavod za šumske pokuse (od 1961. Zavod za istraživanja u šumarstvu), osnovan 1921. u sastavu Gospodarsko-šumarskoga fakulteta u Zagrebu. God. 1945. u Zagrebu je bio osnovan Zavod za praktična šumarska istraživanja, 1946. promijenio je naziv u Institut za šumarska istraživanja, a 1950. u Institut za šumarska i lovna istraživanja. Tijekom 1947. bio je osnovan u Splitu Institut za pošumljavanje krša sa stanicama u Rijeci i Trstenu. U Zagrebu je 1950. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti osnovala Institut za eksperimentalno šumarstvo. Poljoprivredno-šumarska komora NR Hrvatske osnovala je 1959. u Rijeci Zavod za kontrolu šumskog sjemena, a 1961. u Jastrebarskom Zavod za četinjače, od 1964. Jugoslavenski institut za četinjače. Radi ujedinjavanja istraživanja, god. 1974. postojeće znanstvenoistraživačke ustanove bile su spojene u Šumarski institut, Jastrebarsko. To je danas (2007) suvremeno opremljen institut s laboratorijima, rasadnicima i mnogobrojnim terenskim objektima.

Ostale šumarske znanstvenoistraživačke ustanove u Hrvatskoj jesu Akademija šumarskih znanosti u Zagrebu, Zavod za zaštitu šuma Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu, Centar za šumarstvo HAZU u Vinkovcima i Arboretum Trsteno HAZU u Trstenu kraj Dubrovnika.

Svjetska proizvodnja glavnih šumskih proizvoda (2006)

Kontinent Ogrjevno drvo
(u 1000 m³)
Industrijsko oblo drvo
(u 1000 m³)
Piljena drvena građa
(u 1000 m³)
Drvne ploče
(u 1000 m³)
Celuloza za papir
(u 1000 t)
Papir i karton
(u 1000 t)
Afrika 588 447 66 412 8893 2532 2506 4028
Azija 788 965 230 999 65 267 98 060 42 039 120 769
Europa 152 671 516 685 146 731 77 869 51 409 114 391
Sjev. i Sr. Amerika 131 393 642 050 156 389 63 034 78 813 107 698
Juž. Amerika 195 857 159 727 38 230 14 227 16 345 13 418
Australija i Oceanija 12 838 49 568 9304 4316 2715 4834
Svijet 1 870 172 1 665 441 424 814 260 038 193 827 365 138
šumarstvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60007>.