šumska zajednica

šumska zajednica, biljna zajednica koja se sastoji od šumskoga drveća i grmlja. U Hrvatskoj živi približno 4500 biljnih vrsta i podvrsta, od čega gotovo polovica na 2 688 687 ha šuma i njihovih degradacijskih stadija. Od ukupnoga broja šumskih vrsta autohtonih drvenastih vrsta ima oko 260, od čega je šezdesetak zanimljivo s različitih gospodarskih gledišta.

Šumske zajednice u Hrvatskoj razvrstane su unutar dviju velikih svjetskih regija (mediteranska i eurosibirsko-sjevernoamerička), granica kojih prolazi primorskim padinama Dinarida. Zbog izrazito planinskoga terena šumska vegetacija tih regija dijeli se na dva mediteranska i pet kontinentalnih vertikalnih vegetacijskih pojasa, a oni se dalje dijele na horizontalne vegetacijske zone. U mediteranskoj regiji izdvajaju se mediteransko-obalni i mediteransko-planinski vegetacijski pojas. U eurosibirsko-sjevernoameričkoj regiji (eur. subregiji), kojoj pripada kontinentalni dio Hrvatske, razlikuju se nizinski, brežuljkasti, brdski, gorski i pretplaninski vegetacijski pojas.

Mediteranskoj vegetacijskoj regiji pripadaju toploljubne (termofilne) zimzelene i listopadne šume jadranskoga područja. Mediteransko-obalni pojas obuhvaća veći dio otoka, srednju i južnu Dalmaciju, usko priobalno područje. Ondje uspijevaju čiste i mješovite šume hrasta crnike s mnogim degradacijskim površinama te šume alepskoga bora u sušem dijelu Jadrana. U priobalnome kontinentalnom dijelu rastu šume hrasta medunca, odn. duba s bijelim grabom. Mediteransko-planinski vegetacijski pojas rasprostire se na najvišim dijelovima otoka, ugl. iznad 400 m nadmorske visine, te u kontinentalnom primorskom dijelu iznad 300 m u sjevernojadranskom i 600 m u južnom dijelu. Glavna je vrsta drveća crni grab, a gradive su vrste crnika na otocima te hrast medunac i dub u kontinentalnom dijelu. Na pojedinim područjima značajan je dalmatinski crni bor, a na Biokovu i biokovska jela (Abies alba ssp. biokovensis).

U europskoj podregiji eurosibirsko-sjevernoameričke regije nizinski vegetacijski pojas čini okosnicu šumske vegetacije sjeverno od Karlovca, poglavito u savsko-dravskom međurječju. Rasprostire se na visini od 80 do 150 m, obilježuju ga ponajprije šume hrasta lužnjaka (Carpino betuli-Quercetum roboris, Genisto elatae-Quercetum roboris), poljskoga jasena (Leucoio-Fraxinetum angustifoliae), crne johe (Frangulo-Alnetum glutinosae, Pruno-Fraxinetum), vrba i topola, nastanak i opstanak kojih je manje ili više u vezi s površinskom i podzemnom vodom. Šumska vegetacija nizinskoga pojasa odlikuje se posebnostima kao što su uspijevanje čuvenih slavonskih šuma hrasta lužnjaka, izražena biološka raznolikost, očuvanost velikih šumskih kompleksa i dr.

Brežuljkasti se vegetacijski pojas nastavlja na nizinski i rasprostire se između 150 i 500 m visine. Ima vrlo povoljnu klimu i edafske uvjete za uspijevanje šumske vegetacije. Gl. gradivu vrstu drveća čini hrast kitnjak, a vezano uz tipove i sastav tala, njegove se zajednice međusobno razlikuju. U srednjoeuropskoj vegetacijskoj zoni toploljubnih šuma rastu fitocenoze koje pripadaju svezi Quercion pubescentis-petraeae, gdje uz hrast kitnjak rastu hrast medunac, crni jasen, crni grab i druge termofilne vrste.

U brdskom vegetacijskom pojasu (400 do 900 m) u potpunosti prevladavaju zajednice s bukvom kao gradivom vrstom. Geološko-litološka građa i tlo vrlo su široka spektra, pa se na silikatima sreće srednjoeuropska vegetacijska zona acidofilnih bukovih šuma sveze Luzulo-Fagion, u kojoj su temeljne zajednice Luzulo-Fagetum i Blechno-Fagetum, na neutrofilnim tlima sreće se ilirska vegetacijska zona neutrofilnih bukovih šuma sveze Aremonio-Fagion s dominacijom asocijacije Lamio orvalae-Fagetum te u dinarskom području paramediteranska vegetacijska zona primorskih bukovih šuma s asocijacijom Sesleryo-Fagetum.

Gorski je vegetacijski pojas izražen na Dinaridima i panonskom gorju na visini od 600 (800) do 1100 m, a na sjevernim padinama Medvednice i Papuka spušta se niže. Srednjoeuropsku vegetacijsku zonu čine acidofilne jelove (Blechno-Abietetum) i smrekove šume (Aremonio-Piceetum), a drugu vrlo izraženu zonu dinarske bukovo-jelove (Omphalodo-Fagetum), odn. panonske bukovo-jelove šume (Festuco drymeiae-Abietetum).

Subalpski vegetacijski pojas uključuje šumske zajednice unutrašnjih Dinarida, nadmorske visine približno od 1100 do 1700 m. U uvjetima perhumidne, umjereno hladne klime, kraćega vegetacijskog razdoblja, u nižem su dijelu razvijene pretplaninske bukove šume s gl. asocijacijom Ranunculo platanifoliae-Fagetum, a u gornjim područjima (iznad 1500 m) granicu šumske vegetacije čini klekovina bora krivulja (Pinetum mugi).

šumska zajednica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60015>.