STRUKE:

tabernakul

tabernakul (lat. tabernaculum).

1. U antičkome Rimu, vojni šator; motrilište s kojega su auguri obavljali auspicije.

2. U katoličkoj crkvenoj arhitekturi, svetohranište, zatvoren ormarić nad središtem oltara, u kojem se čuva euharistijski kruh. U starini se čuvao u privatnim kućama, a poslije u crkvenim pomoćnim prostorijama, uzidan u zidu. Od baroka se redovito stavlja na oltar. Najnoviji propisi o uređenju crkve za bogoslužje predviđaju da se tabernakul postavi na istaknuto mjesto u crkvi, po mogućnosti u posebnu kapelu prikladnu za klanjanje i osobnu molitvu.

tabernakul. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60104>.