struka(e): |

tabor (madž. tábor < tatarsko-tur. tabur: logor, bataljun).

1. Teren s privremenim ili stalnim građevinama uređen za boravak ljudi izvan naselja. U vojništvu se obično organizira u miru, za školovanje i uvježbavanje postrojbâ, manevara i sl., a iznimno i u ratu, najčešće za potrebe novačenja. Postrojbe koje taboruju smještaju se u šatore, kolibe, barake, zemunice ili zgrade. Mjesto tabora, njegova veličina, razmještaj postrojbâ, organizacija unutarnjega reda i borbenog osiguranja, način opskrbe i skrbi ovise o cilju taborovanja, zemljišnim i vremenskim uvjetima i dr. Tabor se pojavio već u antici, obično u obliku kruga, sa zaštitnim bedemom od zemlje ili opkopom u obliku rova. Najčešće se podizao na brežuljcima ili pored rijeke, čime se osiguravala dodatna zaštita. U rimskoj vojsci tehnika izgradnje tabora bila je znatno usavršena, a pored stalnih, organizirali su se i privremeni (hodni) tabori. Germani su svoje tabore okruživali kolima, načinom koji su Česi usavršili u husitskim ratovima u XV. st. U srednjem vijeku, kada se težište borbe prebacilo na konjicu, manje su se rabili, a tabor je bio ograđivan konopcem i samo iznimno utvrđivan. Pojavom topništva tabori su ponovno postali složeniji, a štitili su se nasipima i utvrdama. Radi sigurnosti pješaštvo je bilo raspoređeno sprijeda, iza su se nalazili topovi i šator vojskovođe, a na kraju konjica. Takvi su tabori postali važni u borbenom rasporedu stajaćih vojski, a podizali su se na glavnim prometnim smjerovima pograničnih područja. Potkraj XVIII. i poč. XIX. st. postupno se napustio sustav stalnih utvrđenih tabora, jer ih je bilo lako obići ili blokirati. Pojavom novih oružanih sustava, željeznice i motornih vozila, te stapanjem bojišnice i pozadine, utvrđeni su tabori potkraj XIX. st. potpuno nestali kao elementi obrane, te se od tada rabe samo za potrebe uvježbavanja, koncentracije snaga ondje gdje nema drugih smještajnih objekata, te za smještaj pričuve u pozadini.

2. Naziv za manje protuosmanlijske utvrde u Sloveniji u XV. i XVI. st.

3. Politički skup naroda na otvorenome. Po uzoru na češke tabore, održavali su se u Sloveniji i Istri 1868–71 (tzv. razdoblje tabora), nakon uvođenja dualizma u Austrougarskoj Monarhiji. Pridonosili su nacionalnom osvješćivanju naroda te su promicali naprednjačke političke ideje. Prvi tabor Hrvata Istre i kvarnerskih otoka bio je održan 21. V. 1871. kraj Kastva. U Istri su tabori bili prvi oblik političke organizacije i mobilizacije hrvatskog i slovenskog stanovništva u borbi za veća politička prava. Na njima se tražilo uvođenje narodnog jezika u škole i urede te rješavanje gospodarskih pitanjâ. Od 1871. bili su zabranjeni pa su se poslije slični skupovi održavali pod nazivom javne skupštine.

Citiranje:

tabor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/60121>.