struka(e):

tantal (prema mitološkom Tantalu), simbol Ta (znanstv. lat. tantalum), prijelazni kemijski element (atomski broj 73, relativna atomska masa 180,9479). Poznata su dva prirodna stabilna izotopa (180Ta i 182Ta) i tridesetak radioizotopa. U elementarnom je stanju sjajne sive boje, tvrd, vrlo žilav, rastezljiv metal visoka tališta (< 3000 °C), s gustoćom 16,4 g/cm³, otporan prema kiselinama (osim fluorovodične), alkalije ga nagrizaju samo na povišenim temperaturama. God. 1802. otkrio ga je švedski kemičar Anders Gustaf Ekeberg, a 1815. izolirao → J. J. Berzelius. Ubraja se među najrjeđe elemente; srodan je niobiju, s kojim se pojavljuje združen u rudama, tako i u najvažnijoj rudi → kolumbitu, ali ga ima i u pirokloru i samarskitu. Nakon raščinjanja rude dobiva se iz svojega fluorida, prvo odvajanjem od niobijeva fluorida frakcijskom kristalizacijom, a zatim redukcijom flourotantalata natrijem ili pentoksida ugljikom te elektrolizom taline. Zbog dobre kemijske postojanosti rabi se u proizvodnji kemijskih uređaja, laboratorijskoga posuđa, kirurških i zubarskih instrumenata, zatim u vakuumskoj tehnici, u ispravljačima i kondenzatorima, u slitinama s niobijem i željezom u proizvodnji nehrđajućih čelika i dr. – Od spojeva se ističu tantalov(V) oksid, Ta2O5, bijela tvar visoka tališta, važna u proizvodnji optičkih stakala, te tantalov karbid, žuti (TaC) ili sivi (TaC2) spoj velike tvrdoće, koji se, kao i tantalov nitrid, silicid i borid, rabi kao tvrdi metal za oštrice brzoreznih alata.

Citiranje:

tantal. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/60411>.