Tartaglia [tarta'ļa], Ivo, hrvatski političar i publicist (Split, 6. II. 1880 – Lepoglava, 3. IV. 1949). Studirao je pravo u Zagrebu, Beču i Grazu, gdje je 1903. i doktorirao. Kao gradonačelnik Splita (1918–28) pridonio je njegovu razvoju i modernizaciji. Zaslužan je za izgradnju Ličke pruge (1925), kojom je Split povezan s unutrašnjošću Hrvatske. Istaknuo se kao mecena, ljubitelj umjetnosti, bibliofil i kolekcionar. Zaslužan je za osnutak Galerije umjetnina u Splitu, kojoj je donirao oko 300 djela. Pisao je predgovore katalozima, likovne kritike i organizirao izložbe. Bio je jedan od utemeljitelja i predsjednik društva Jadranska straža (1929–41), jedan od pokretača istoimenoga glasila toga društva (1922), te lista Jadranski dnevnik (1934). God. 1929. bio je izabran za bana Primorske banovine, ali je zbog neslaganja s režimom kralja Aleksandra podnio ostavku na tu dužnost (1932). Potkraj 1930-ih približio se V. Mačeku i politici HSS-a. Nakon talijanske okupacije Splita (1941) bio je kao protivnik talijanske fašističke politike uhićen i interniran na Liparske otoke (Italija). Nakon rata, komunističke su ga vlasti uhitile pod optužbom da je podržavao diktaturu kralja Aleksandra i osudile ga na zatvor u kojem je i umro.
