Tavernier [taveʀn·jẹ'], Bertrand, francuski filmski redatelj (Lyon, 25. IV. 1941 – Sainte-Maxime, 25. III. 2021). Sin književnika, pisao filmske kritike i eseje, 1974. režirao svoj prvi igrani film, adaptaciju kriminalističkoga romana Georgesa Simenona Urar iz Saint-Paula (L’Horloger de Saint-Paul), nagrađenu Srebrnim medvjedom na Berlinskom festivalu. Iako su mu filmovi tematski i žanrovski raznovrsni, sklon je kostimiranom povijesnom filmu, često s izravnim ili diskretnim evokacijama političke problematike, i to u različitim varijantama: oživljavanjem duha libertinstva u filmu Neka svečanost otpočne (Que la fête commence, 1975), s radnjom početkom 1720-ih ,u razdoblju regentstva Filipa Orleanskoga, asketskim modusom moralističkoga filma u Béatriceinoj patnji (La Passion Béatrice, 1987), s radnjom u XIV. st., ironijskom perspektivom u pustolovnom filmu D’Artagnanova kći (La Fille de D’Artagnan, 1994), kreativnoj obradbi motiva romana A. Dumasa o mušketirima, s radnjom iz sredine XVII. st., te romantičnim pristupom u filmu Princeza od Montpensiera (La Princesse de Montpensier, 2010), adaptacijom novele comtesse de la Fayette iz 1662., s radnjom u razdoblju Bartolomejske noći 1572. Podjednako dojmljivo rekonstruira i noviju francusku povijest: radnja filma Sudac i ubojica (Le Juge et l’assassin, 1976), o odnosu psihopatskoga ubojice i suca istražitelja, smještena je u francusku provinciju potkraj XIX. st. s aluzijama na onodobne društvene tenzije (afera Dreyfus), Veliko čišćenje (Coup de torchon, 1981) crnohumorno tematizira kolonijalnu Francusku Zapadnu Afriku uoči II. svjetskog rata, Nedjelja na selu (Un dimanche à la campagne, 1984), nagrađen za režiju na Canneskom festivalu, evocira ladanjski ugođaj pred I. svjetski rat, dok je Oko ponoći (Autour de minuit, 1986) ekspresivna slika pariške jazz-scene 1950-ih. Ostali značajniji filmovi: Izravan prijenos smrti (La Mort en direct, 1979), Život i ništa drugo (La Vie et rien d’autre, 1989), Daddy Nostalgie (1990., Zlatna palma u Cannesu), Članak 627 (L.627, 1992), Mamac (L'Appât, 1995., Zlatni medvjed u Berlinu), Propusnica (Laissez-passer, 2002), U električnoj magli (In the Electric Mist, 2009), Quai d'Orsay (2013).
