Teheran (perzijski Tehrān [tehrα:'n]), glavni grad, kulturno, gospodarsko i prometno središte Irana; 8 693 706 st. (2016). Upravno je središte istoimene pokrajine (13 537 km²) s 13 267 637 st. (2016). Leži na južnom predgorju Elbursa, na visini od približno 1200 m, 104 km južno od Kaspijskoga jezera. Sastoji se od staroga grada (rekonstruiran 1870–72) i novoga, modernog dijela grada sa širokim cestama i parkovima, koji se počeo podizati od 1930-ih. U Teheranu su sjedišta gotovo polovine iranskih industrijskih poduzeća; međunarodni sajmovi. Razvijene su automobilska, elektronička, elektrotehnička i kemijska industrija, proizvodnja oružja, sagova, pamučnih i vunenih tkanina, duhana, umjetnih gnojiva, cementa, kože, šećera; velika rafinerija nafte (naftovodima povezana s ležištima na jugozapadu zemlje i produktovodom s rafinerijom Abadan). Znanstveno je i kulturno središte s kazalištima, filharmonijom i mnogim muzejima (arheološki Nacionalni muzej Irana, Muzej suvremene umjetnosti, Muzej znanosti i tehnologije, Muzej stakla i keramike i dr.) te nizom prosvjetnih ustanova među kojima su glavne Teheransko sveučilište (osnovano 1934), Tehnološko sveučilište Šarif (osnovano 1966), Iransko sveučilište znanosti i tehnologije (osnovano 1929) i Teheransko sveučilište umjetnosti; vojna akademija, znanstvenoistraživački instituti (za naftu i dr.). Među kulturnopovijesnim spomenicima ističu se bivša vladarska (kadžarska) palača Golestan (Gulistan; XVIII–XIX. st.; na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine od 2013) i džamije Homeinijeva i Sepahsalar iz XIX. st. Među novijim arhitektonskim znamenitostima ističu se 45 m visok toranj Azadi (prije Šahov memorijalni toranj; izgrađen 1971) na istoimenom trgu i 475 m visok toranj Milad (izgrađen 2007) te pješački most Tabiat, izgrađen 2014. iznad moderne prometnice, koji povezuje dva parka. Ubraja se u vodeća turistička odredišta Irana; u okolici skijališta (na Elbursu). Teheran je čvorište željezničkih linija i modernih cesta; podzemna željeznica (od 1999). Nacionalna zračna luka Mehrabad (samo za domaći promet; 12,3 milijuna putnika, 2022) najveća je u Iranu; međunarodna zračna luka Imam Homeini otvorena je 2005 (promet oko 7 milijuna putnika na godinu).
Teheran spominju prvi put arapski geografi u XII. st. kao naselje u blizini antičkoga grada Reja (Rhages). Pošto je taj grad u mongolskoj najezdi 1221. bio srušen, preživjelo stanovništvo sklonilo se u obližnji Teheran. Zahvaljujući povoljnu geografskom položaju, od druge polovice XIV. st. do polovice XVIII. st. Teheran je bio važno trgovačko središte, a potom i prijestolnica nekoliko vladara iz dinastije Sefevida (1501–1736) koji ga utvrđuju. Unatoč tomu, 1722. razorili su ga Afganci. Aga Muhamed, osnivač kadžarske dinastije, osvojio ga je 1785. te ga proglasio prijestolnicom. Za vladavine Reze Pahlavija (1925–41) porušeni su 1934. obrambeni zidovi i grad se znatno proširio. Teheran su 1941. zaposjele britanske i sovjetske postrojbe, a u njem se potkraj 1943. održala znamenita Teheranska konferencija. Za vladavine Mohammada Reze Pahlavija (1941–79) Teheran se modernizirao u duhu zapadnog urbanizma.
