telemedicina (tele- + medicina), sustav koji uporabom telekomunikacijske tehnologije podupire izmjenu podataka i pružanje zdravstvene zaštite na daljinu. U užem smislu, riječ je o prijenosu osnovnih podataka o bolesniku računalnim mrežama, npr. slika dobivenih različitim pretragama (radiografijom, kompjutoriziranom tomografijom, magnetskom rezonancijom, ultrazvukom, patohistološkom analizom i dr.). Moguće je prenositi i žive slike dobivene endoskopijom te preglede i razgovore s bolesnicima. U širem smislu, telemedicina obuhvaća konzultacije različitih medicinskih stručnjaka, medicinsku edukaciju, nadzor nad udaljenim bolesnikom, liječenje i vođenje medicinske administracije. Telemedicina može biti sinkrona (u stvarnom vremenu) ili asinkrona. S pomoću videoveze računalnom je mrežom u stvarnom vremenu moguće prenositi, pa i izvoditi različite dijagnostičke ili terapijske postupke (npr. kirurške operacije, tzv. robotska telekirurgija). Telemedicina se najviše rabi u radiologiji (teleradiologija), patologiji (telepatologija), kardiologiji (telekardiologija) i kirurgiji (telekirurgija). Osobito je korisna u prigodama gdje je pružanje zdravstvenih usluga otežano ili onemogućeno zbog velikih udaljenosti, odnosno nedostupnosti liječnika specijalista ili specijalističkih medicinskih ustanova.
